O starim knjigama

Aminta od Torkvata Tasa

Nedavno smo u ponudi knjižare imali retko izdanje knjige Aminta koju je napisao italijanski književnik Torkvato Taso. Iako se radi o relativno kasnom izdanju štampanom u Napulju godine 1725., ipak se smatra lepim i retkim primerkom. Prvo izdanje izašlo je iz štampe godine 1580. i mislim da nije nikada prevedeno na srpski jezik. Da kažem par reči o ovoj knjizi čije ilustracije možete videti na kraju teksta.

Aminta je predstava koju je Torkvato Taso napisao 1573. godine i koja je odigrana 31. jula iste godine za vreme jedne baštenske zabave na dvoru Belvedere u gradu Ferara, gde se nalazila jedna od raskošnih rezidencija Alfonsa II. Delo je izvela pozorišna grupa “Compagnia dei Gelosi”, jedna od najpoznatijih toga vremena, dok je publika bila iz plemićkih kuća. Radilo se o osobama koje su u to vreme živele ili provodile vreme na dvoru i koje su mogle razumeti suptilne pesnikove aluzije usmerene ka njihovom stilu života, za razliku od života pastira, predstavljenog na idiličan način. Izvedba je doživela veliki uspeh, toliki da je sledeće godine sa dvora u gradu Urbino traženo da se i tamo izvede, a po želji vojvotkinje Lucrezia d’Este, prijateljice Torkvata Tasa.

Aminta je sa svojom pastoralnom temom postavljena u vreme Aleksandra Velikog. Likovi u delu su pastiri i nimfe.

Priča je o ljubavi pastira Aminte prema prelepoj smrtnoj nimfi ​​Silviji, koja ne uzvraća pažnju i više preferira lov. Silvija rizikuje da bude silovana od strane Satira, ali iako je Aminta spašava, ona ponovo beži od njega. Aminta, pronalazi njen okrvavljeni veo misleći da su je rastrgli vuci. Slomljen saznanjem da je njegova voljena Silvija mrtva, Aminta pokušava da se ubije bacivši se sa litice. Silvija koja nije mrtva, primivši vest da se Aminta ubio, kaje se i shvata da ga zapravo ipak voli. Ona se vraća i nariče nad Amintovim telom koji je srećom još uvek u životu. Tragedija se pretvara u srećni kraj krunisan ljubavlju između njih dvoje.

Ukratko o autoru

Torkvato Taso rođen je u Sorentu 11. marta 1544. godine, dok je poreklom bio iz plemićke porodice iz Bergama. Ovaj italijanski pesnik najpoznatiji je kao autor epa Oslobođeni Jerusalim, koji se smatra jednim od najvećih dela italijanske književnosti. Bio je uzor romantičarima, a njegova poezija inspirisala je i Getea, Bajrona, Mocarta i druge. Neki njegovi soneti bili su posvećeni srpskoj pesnikinji iz Dubrovnika, Cvijeti Zuzorić. Umro je u Rimu 1595. godine.