Istorija

Čovek koji nas je uveo u XX vek. Ko je bio Đorđe M. Stanojević

U današnje vreme nije redak slučaj da naši sunarodnici ili sugrađani, o značajnim ljudima poteklim iz našeg naroda znaju veoma malo ili skoro ništa. Takvo je vreme, vreme kojim vlada površnost i vreme promenjenih ili poremećenih vrednosti, pa i interesovanja.

Pitao bi neko, pa kakve veze imaju interesovanja sa vrednostima, svako ima pravo na različita interesovanja. Istina, svako ima pravo na svoja interesovanja, koliko god bila različita od mojih ili vaših, ali ne zaboravimo da interesovanja dosta govore o vama i o vrednostima koje gajite, jer vrednosti koje ste usvojili i kojima ste pre svega u kući podučeni, prilično utiču i na izbor vaših interesovanja. Zašto određenu osobu ne interesuju Andrić i Milanković, dok pokazuje interes za individue sumnjivog morala i kvaliteta, koje ničim nisu doprinele društvu, odgovor leži u raznim socijalnim aspektima, a jedan od njih je, možda i najbitniji, porodica. Da ne preterujem, niko ne zna sve, koliko god da ima vremena i široka interesovanja. Ne morate znati sve i svakoga, ne morate znati koje Đorđe M. Stanojević, ali kada vam se znanje nudi, nemojte ga odbiti, ne košta ništa. Možda neki ovakav tekst skrene nečija interesovanja, pa i vrednosti, u drugom, možda baš pravom smeru.

Kada je naš proslavljeni naučnik Nikola Tesla dolazio 1. juna 1892. godine u prvu i jedinu posetu Srbiji, upravo Đorđe Stanojević ga je dočekao u Budimpešti i doveo u Beograd. Tesla je u Srbiju doputovao nakon poziva Velike škole i Srpskog inženjerskog društva. Tesla i Đorđe su tokom puta vodili različite razgovore, razgovarali su pored ostalog i o započetoj gradnji električne centrale u Beogradu. Tesla je znao da ga u Budimpešti nije dočekao bilo ko, nije razgovarao sa bilo kim, razgovarao je sa čovekom koji će uskoro “osvetliti Srbiju”. Tesla i Stanojević su dugo sarađivali, Nikola je Đorđu slao originalne drvene matrice, Đorđe je o Nikoli napisao obimnu knjigu, prvu knjigu na srpskom jeziku o Nikoli Tesli, i drugu u celom svetu. Bili su veliki prijatelji, Đorđe je izuzetno poštovao Nikolu, pored knjige objavljene 1894., držao je i predavanja o Teslinim pronalascima. Dvojica inovatora ispred svog vremena, dvojica velikana onog doba kada su malenom Srbijom koračali veliki ljudi.

Zahvaljujući upravo Đorđu Stanojeviću, pomenuti velikani, kao i drugi ondašnji građani, među prvima na svetu uživali su u blagodetima koje je donosilo nadolazeće moderno doba. Beograd je 1893. godine, pre mnogih evropskih prestonica, dobio električno osvetljenje koje je instalirala Edison Electric Co., a malo kasnije 1895. i prvi tramvaj. Naš glavni grad je u XX vek ušao osvetljen i opremljen za novo doba, prvenstveno zaslugom Đorđa Stanojevića i Nikole Tesle. Njihovo prijateljstvo imalo je veliki značaj za ranu elektrifikaciju Srbije, jer su ubrzo i drugi gradovi u Srbiji krenuli putem glavnog grada, i tako su osvetljeni Užice, Leskovac, Čačak, Zaječar.

Osvetljeni Beograd početkom XX veka. U sredini se vidi tramvaj, dok je sa desne strane silueta Đorđa Stanojevića

Izgradnjom beogradske termoelektrane započela je elektrifikacija Srbije, a tu je ovaj naš pionir elektrifikacije odigrao ključnu ulogu, posebno njegovo zalaganje za Teslin polifazni sistem, animiranje ljudi po mestima širom Srbije da učine napor i uvedu električnu struju, doprineli su modernizaciji Srbije. Možete zamisliti opiranje ondašnjeg naroda uvođenju električnih novotarija. Stanojevićeve su zasluge i za izgradnju prvih hidroelektrana u Srbiji: Užice na Đetinji, Vučje na Vučjanci, Niš na Nišavi, Veliko Gradište na Peku, Vlasotince na Vlasini, Ivanjica na Moravici i Zaječar na Timoku.

Stanojević je svoje znanje i stručnost u oblasti elektrotehnike pokazao i 1908. godine izgradnjom prve radio stanice u Beogradu. Predajnik, koji je bio napravljen „po Teslinom sistemu rezonantno podešenih dvojnih prijemnih i predajnih kola“, nalazio se u Fizičkom institutu u Kapetan Mišinom zdanju, a prijemnik u zgradi „Klasne lutrije“.

Prvi je koji u Beogradu eksperimentiše sa Rendgen aparatom u Srbiji i dobija prve fotografije načinjene pomoću X zraka. Iako je zvanično prvi srpski fotograf Anastas Jovanović, Đorđu je pripala čast i zasluga da bude autor prve sačuvane fotografije u boji kod Srba. Radi se o o fotografiji pod imenom „Ciganče sa violinom“, ali to nije sve. Stanojević je zabeležen kao autor prvog fotografskog snimka potpunog pomračenja Sunca kod Srba, kao i prve fotomonografije sa slikama u boji.

Knjiga Nikola Tesla i njegova otkrića, za koju je Tesla Stanojeviću iz Njujorka slao originalne drvene matrice za ilustracije, objavljena je 1894. Radi se o prvoj knjizi o Nikoli Tesli u Srbiji i Evropi, i drugoj objavljenoj u svetu. Đorđe Stanojević objavio je ovo delo tek krajem 1894. godine zbog, kako se u predgovoru kaže, “stranih smetnji”. Prema navodima, knjiga je trebala da ugleda svetlo dana ranije, 1892. ili 1893. godine.

Prvom knjigom o N. Tesli u svetu smatra se “Inventions, Researches, and Writings of Nikola Tesla“, New York, iste 1894. godine. Prvo izdanje Stanojevićeve knjige o Tesli iz 1894. godine, u današnje vreme spada u prave kolekcionarske raritete.

Đorđe je…, njegovom zaslugom…, mogao bih ovako skoro u nedogled. Ovaj fizičar, astronom, meteorolog i uopšte popularizator nauke, je u skoro svim oblastima svog delovanja bio predvodnik. Biografija Đorđa Stanojevića je obimna, njegove zasluge prevazilaze mogućnosti jedne ovakve stranice, stoga ću na kraju navesti linkove na kojima se, ako želite, možete detaljnije informisati o životu i radu ovog srpskog, danas malo poznatog, velikana. Nadam se da će generacije koje dolaze ispraviti istorijsku nepravdu i postaviti ovog znamenitog naučnika na mesto koje mu pripada, kako u istoriji, tako u budućnosti, a što je najvažnije u svesti njegovog naroda za koji je tako mnogo učinio.

Đorđe M. Stanojević (Negotin, 7. april 1858 — Pariz, 24. decembar 1921) je bio srpski fizičar, astrofizičar, pionir elektrifikacije, prosvetitelj, profesor Velike škole, profesor i rektor Beogradskog univerziteta. Zaslužan je za uvođenje prvog električnog osvetljenja i izgradnju prvih hidroelektrana u Srbiji. Pored pitanja elektriciteta i njegove upotrebne vrednosti, bavio se i istraživanjima iz oblasti fizike, mehanike, astronomije, kao i novim tehničkim pronalascima: fotografijom u boji, rashladnim uređajima i drugim oblastima. Koliko su njegovi radovi bili iznad nivoa tadašnje naučne javnosti u Srbiji najbolje govori podatak o odbijanju Stanojevićevih naučnih radova iz fizike sunca od strane Srpske kraljevske akademije, iako su bili odobreni od strane pariske Akademije nauka i Stanojevićevog prijatelja i mentora Žila Žansena, svetski priznatog astrofizičara. Činjenica da je ovaj velikan bio gotovo zaboravljen – čak i od strane Instituta za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu koji je osnovao, sve do 1988. godine, kada je obeleženo 130 godina od njegovog rođenja – stoji danas kao krupna opomena kulturi iz koje je potekao.

O Đorđu Stanojeviću:

Link 1Link 2Link 3Link 4Link 5Link 6Link 7