O starim knjigama

Đurađ Kastriotić Skenderbeg : studija Nikole Vulića

Svojevremeno mi je pod ruku došla jedna retka i izvan svega interesantna knjiga. Radi se o značajnoj istorijskoj raspravi Nikole Vulića iz 1892. godine. Nikola Vulić (1872-1945) je bio srpski istoričar, klasični filolog i arheolog, predavač na Velikoj školi u Beogradu i Beogradskom univerzitetu i jedan od najznačajnijih srpskih proučavalaca antičke prošlosti.

Knjiga koja je 1892. godine nagrađena prvom Vidovdanskom nagradom opštine beogradske nosi naslov “Đurađ Kastriotić Skenderbeg, istorijska rasprava”, sa jednom genealoškom tablicom. Prve stranice donose izvore, spisak literature i autora, ili kako je to Vulić naslovio “Pretres knjiga kojima smo se služili pri izradi ove rasprave”. Tu su imena Marina Barlecija (rođen u Skadru sredinom XV. veka), čije je delo o Skenderbegu štampano 1506. godine, oko četrdeset godina nakon Skenderbegove smrti, nemačkog istoričara Cinkajzena, zatim italijan Giammaria Biemmi koji je napisao “Istoria di Giorgio Castrioto”, tu je i naš Spiridon Gopčevič i mnogi drugi. Interesanto je spomenuti da je prvo biografsko delo o Skenderbegu napisano 1480. godine, samo dvanaest godina nakon njegove smrti.

U uvodu Nikola Vulić se bavi geografijom i izlaže kratku istoriju arbansku do Skenderbega, jer ne možete se baviti, ni razumeti istoriju, ako ne poznajete geografiju predela o kojima pišete ili čitate. Zato je korisno pri čitanju nekog istorijskog dela imati kartu ili google maps ispred sebe. Poglavlje prvo je naslovljeno “Od rođenja Skenderbegova do smrti Muratove” i počinje sa opisom porekla, predaka (Branilo-Pavle-Ivan-Đurađ) i postojbine Đurđa Kastriotića. Đurađeva majka se zvala Vojsava. Njegova sestra Marija je bila supruga Stefana I. Crnojevića i majka njegovog sina Ivana Crnojevića. Priča se nastavlja opisom vremena i mesta rođenja, životom na sultanovom dvoru, sve do bekstva sa istog.

Kako ne bih prepričavao svako poglavlje reći ću da je knjiga izvanredna, detaljno prati Skenderbegov život od rođenja do smrti i nakon čitanja ne ostavlja skoro nikakve nedoumice. Čita se lako i “u jednom dahu” jer osim što je interesantna, bogata podacima i detaljima, stil pisanja je veoma čitak i razumljiv.

Dr Jovan Radonjić je o Vulićevom delu napisao sledeće: “Nikola Vulić objavio je u Beogradu 1892. godine delo “Đurađ Kastriotić Skenderbeg, istorijska rasprava”. Iako studentski rad, ova knjiga ima sve dobre osobine Vulićevih potonjih radova. Dobro i marljivo prikupljeno istorijsko gradivo, kao i savesna upotreba stručne literature čine da se ova knjiga vidno ističe u starijoj literaturi o Skenderbegu.” (vidi tekst: “Jedna knjiga o Đurađu Kastriotiću Skenderbegu iz 1942”)

Ovo Vulićevo odlično delo je danas vrlo malo poznato, a o Skenderbegu je do danas u istorijskom smislu već sve rečeno, tj. drugi su rekli šta su imali, mi smo ćutali. Ko je bio Skenderbeg? Rekao bih: bio je Srbin koji je u XV. veku vladao teritorijom koja je obuhvatala i jedan deo današnje Albanije, borac protiv Osmanlija, o njemu je do ove knjige (1892.) napisano (po N. Vuliću) oko 150 različitih radova, počevši sa spomenutim iz 1480. godine, dok Vikipedija donosi broj od oko 600 knjiga do naših dana. Skoro sve su napisali neki drugi ljudi i neki drugi narodi, a eto i odgovora, i razloga zašto je Đurađ od Branilovića danas albanski nacionalni heroj, dok je njegov grb poslužio kao motiv zvaničnog grba te nama susedne zemlje. Da je ova knjiga doživela još neko izdanje, možda bi naša svest, a možda bi i istorija, skrenula u nekom drugom pravcu, bliže istini.

Kada pričamo o bibliografiji dela o Skenderbegu, moram da pomenem jednu vrlo retku knjigu. Godine 1881. u Parizu je objavljena knjiga pod naslovom “Scanderbeg (Georges Castriota) Essai de bibliographie raisonnée” (Skenderbeg, esej o obrazloženoj bibliografiji). Autor je Đorđe T. Petrović (Georges T. Petrovitch), arhitekta i bivši student Politehničke škole u Cirihu i Minhenu. Delo se bavi knjigama o Skenderbegu pisanim na francuskom, engleskom, nemačkom, latinskom, italijanskom, španskom, portugalskom, švedskom i grčkom jeziku. Izvanredno delo, vrlo korisno, ali malo poznato i neupotrebljeno kod nas.


Prvo i jedino izdanje studije Nikole Vulića je skoro nemoguće naći u prodaji, takođe nemam informaciju da je ikada štampano drugo ili reprint izdanje. U svim bibliotekama možda postoji desetak primeraka ove studije. Isto važi i za pomenutu knjigu Đorđa T. Petrovića.