Istorija - Putovanja

Nemanjići i njihovi darovi crkvi Svetog Nikole u Bariju

Verovatno je dobar deo vas koji se interesujete za srednjevekovnu srpsku istoriju već upoznat sa vezama Nemanjićke Srbije i Italijanskog (Apeninskog) poluostrva. Poznato je da su Nemanjići bili ktitori i van granica tadašnje Srbije i da je nekoliko vladara iz dinastije Nemanjića bogato darivalo crkvu Svetog Nikole u Bariju. Ona je za njih bila značajna jer su u ovoj crkvi od 1087. godine počivale mošti Svetog Nikole. Prve veze sa ovom bazilikom vezuju se za rodonačelnika dinastije Stefana Nemanju. Crkva Svetog Nikole u Bariju posebna je i po tome što se u njoj služi liturgija oba obreda, katoličkom i pravoslavnom.

Pre par dana gledao sam neobjavljene snimke, napravljene povodom finala Kupa evropskih šampiona između Crvene Zvezde i Olimpik Marseja, koje je održano u južnoitalijanskom gradu Bariju 1991. godine. Pored raznih fudbalskih i nefudbalskih zanimljivosti, televizijska ekipa u društvu tadašnjeg konzula SFRJ Slavka Njegomira, obišla je crkvu Svetog Nikole i obavila kratak razgovor sa lokalnim sveštenikom koji je tom prilikom govorio o vezama Srbije i italijanskih gradova u srednjem veku. S obzirom da prevod uživo, koji se može čuti u videu, može biti bolji, potrudio sam se da ponovo prevedem šta je sveštenik rekao. Pogledajte video snimak, dok se prevod nalazi odmah ispod.

Prevod

Ova ikona se vekovima pripisivala Urošu II Milutinu. Mnogi srpski i jugoslovenski naučnici, sada uključujući i mene, su se njome bavili.

Ovaj natpis ispod ikone (ćirilični), gde vrlo jasno piše “tri i tri” (tretij), pokazuje da se radi o Urošu III Dečanskom. Dakle, ovo (na ikoni) je Uroš III Dečanski sa suprugom.

Svi veliki srpski carevi su slali mnogobrojne darove ovoj bazilici i u našoj arhivi postoje zapisi o tome. Od Stefana Nemanje do Uroša IV Dušana, poslednjeg srpskog imperatora.

Ali, danas su preostale samo ova velika ikona i pergament (povelja, 1346 g.) Stefana Dušana. Ova ikona iza sebe ima čitavu jednu priču o kralju i kraljici (Stefanu Dečanskom).

Ono što je značajno napomenuti, pre šest, sedam vekova, cela kripta Svetog Nikole bila je prekrivena srebrom, i to srebrom Stefana Uroša Milutina. Dakle, ovo je kapela Uroša Milutina, cela ova kripta.

Takođe oltar i grob Svetog Nikole bili su prekriveni Milutinovim srebrom.

Godine 1684. ceo Milutinov oltar je istopljen i nanovo izrađen u baroknom stilu. Tako smo izgubili jedno remek delo slovensko-vizantijske umetnosti, ali se i ovaj barokni oltar smatra jednim od lepših u svetu.

Vezanost sa Srbijom najviše je bila izražena nakon ovih darova iz XIII i XIV veka.

Bilo je kontakta i sa drugim slovenskim narodima, pre svega Rusima. Mnoge od ovih lampi su ruske, ali ništa nema toliko veliki značaj kao ova ikona.

Toliki, da smo je, kako bi sačuvali ovaj spomenik, postavili iza groba Svetog Nikole.

… zatim ide deo o “lošim odnosima” Srbije i Italije. Taj deo uz sav napor nisam uspeo da lociram i u video snimku se ne čuje da je ovaj italijanski sveštenik to izgovorio. Ono što je on rekao (i što se čuje) je sledeće:

Mnogi Srbi koje sam dočekivao su dolazili zbog Svetog Nikole.

Na kraju kaže “Nadamo se da će se u ime Svetog Nikole ovi odnosi i dalje poboljšavati.”

Ikona Svetog Nikole