Istorija

Pravila dvoboja ili šta treba znati ako ste na dvoboj izazvani

Ako ste ikada bili na dvoboj izazvani, ili niste, pravila dvoboja treba znati. Naravno, ovo je šala, u današnje vreme viteški dvoboj ne postoji, kao što je i viteško ponašanje sve ređe. Popularniji je sukob bez pravila, deset na jednog ili dvadeset na jednog, gde se oružja ne biraju, a cilj je što brža i što veća fizička povreda protivnika. U 19. veku građanske parnice su zamenile nekadašnje dvoboje. Pravila i protokoli su zaboravljeni, pa evo prilike da se posetimo kako je to nekada izgledalo.

Klasični dvoboj, kakva su bila njegova pravila i koji su bili uzroci dvoboja pre nekoliko stotina godina.

Dvoboj je dogovorom uređena borba dve naoružane osobe uz prisustvo obostranih svedoka a usled uvredom osnovanog izazivanja. Cilj je dvoboja da se za pretrpljenu uvredu pribavi zadovoljenje putem oružja. Ako borbi nije prethodio dogovor ili ako je izvršena bez svedoka, onda to nije dvoboj i zakonski ne može biti prihvaćen.

Uvrede su se nekada delile na tri vrste:

  1. Uvreda ili prosta uvreda
  2. Uvreda psovkom. Ova može sama psovka biti ili podmetanje sramnih osobina.
  3. Uvreda udarcem. Svaki hotimičan dodir jeste udar.

I uvređeni i uvredioc moraju sebe lično zastupati, dok zastupnike mogu imati u sledećim slučajevima: Sin može zastupati oca ako je ovaj slab bio da na uvredu odgovori, ako je uvredioc dosta mlađa osoba i ako je otac stariji od 60 godina. Nećak može ujaka zastupati ako ovaj odraslog sina nema. Punoletni brat može uvređenog brata zastupati ako ovaj ima manje od 21. godine i ako je uvredioc punoletan. Ovi izuzeci važe samo ako su u pitanju uvređeni, dok uvredioc nema pravo zastupnika.

Za jednu istu uvredu može se samo jedanput zadovoljenje tražiti. Za uvredu cele familije zadovoljenje može tražiti samo jedan njen član. Ako više članova zadovoljenje traži, pravo ima onaj koji je zadovoljenje prvi tražio. Kada jedna osoba više lica uvredi, kocka određuje koji će zadovoljenje dobiti. Bude li ko bez dovoljno razloga na dvoboj pozvan, on se smatra napadnutim, tj. uvređenim.

Prava uvređenog

Uvređeni po vrsti uvrede ima sledeća prava:

  • Kod proste uvrede: izbor oružja
  • Kod uvrede psovkom: izbor oružja i načina dvoboja
  • Kod uvrede udarom: izbor oružja, način dvoboja i odstojanje.
Dužnosti uvredioca

Svaki koji uvredi ima sa gledišta viteđkog dužnost da uvređenom zadovoljenje da. Dužan je da uvređenom po vrsti uvrede prizna pripadajuća prava. Zadovoljenje za uvredu udarom može se samo oružjem dati, dok se za psovku može dati ili oružjem ili izvinjenjem. Izvinjenje mora biti dato pred svedocima. Ako je uvreda učinjena pismeno, i izvinjenje mora biti učinjeno pisanim putem. Ako uvređeni ne prima izvinjenje gubi svoja prava i zatim se za izbor oružja baca kocka.

Oružje

U dvoboju se koriste tri vrste oružja: Sablja, špada (kratki mač, nož) ili pištolj. Sablje moraju biti potpuno jednake, noževi isto naoštreni, zašiljeni i ne mogu biti zubasti. Pištolji moraju biti iste dužine, mogu se do 3cm razlikovati. Takođe mušice i nišani moraju biti pričvršćeni i nepokretni, a najbolje je ako se sa pištolja mogu ukloniti.

Pozivanje na dvoboj

Pozivanje se može izvršiti ili odmah nakon uvrede ili kasnije. Ako se poziva odmah, obe strane uz prisustvo svedoka razmenjuju ime i adrese. Kasnije pozivanje može se izvršiti usmeno ili pismeno ali uvek uz prisustvo svedoka. Svedoci pri pozivanju ne smeju biti naoružani i ne smeju u prepirku sa pozvanim ulaziti. Pozvani svedoke mora učtivo da primi, mora poziv strpljivo saslušati i odluku im mora odmah saopštiti. Ako se pozvani u svojoj kući krije ili nije prisutan, svedoci ostavljaju svoje vizit karte i navode vreme njihovog ponovnog dolaska.

Poziv se može odbiti ako dolazi od osobe za koju je ošte poznato da se o uslove i pravila dvoboja ogrešila. Ako dolazi od osobe koja je kao svedok bila saučesnik u kršenju pravila dvoboja. Kao i ako dolazi od osobe za koju je poznato da je činila dela koja se protive časti.

Dvoboj sabljom

Postoje dva načina dvoboja sabljom: dvoboj sabljom bez uboda i dvoboj sabljom sa ubodom. Prvi, dvoboj sabljom bez uboda , u kome se sme samo seći, bezopasniji je i češće se upotrebljava. Svedoci biraju mesto dvoboja i određuju rastojanje. Zatim se čitaju uslovi borbe i traži obostrani pristanak na iste. Svedoci pregledaju sablje i daju mišljenje o njihovom kvalitetu. Upotreba rukavica stvar je obostranog sporazuma. Svedoci moraju borbu u tišini i bez pokreta posmatrati i ukoliko uvide nepravilnost, borbu moraju zaustaviti. Vrhom sablje služiti se najstrožije je zabranjeno. Sablju slobodnom rukom nije dozvoljeno zadržati. Za ukor i protiv pravila je razoružanog protivnika sabljom seći, ili ga za telo, ruku ili sablju hvatati. Kada borac izjavi da je ranjen, borba se prekida, ako je unapred dogovoreno da se dvoboj sa prvom ranom završava. Sposobnost za dalju borbu ocenjuju svedoci.

Dvoboj sabljom sa ubodom. Pri ovom dvoboju udar i ubod vrhom sablje je dozvoljen. Pravila su ista kao kod borbe sabljom bez uboda uz jednu razliku. Posle rane sa ubodom borba se može nastaviti samo sa pristankom ranjenog da je sposoban za dalju borbu.

Za dvoboj špadom važe skoro ista pravila kao za borbu sabljom.

Dvoboj pištoljima

Postoji šest uobičajenih vrsta dvoboja pištoljima:

  1. Dvoboj pištoljima sa stalnim mestom
  2. Dvoboj pištoljima sa stalnim mestom i slobodnim metkom
  3. Dvoboj pištoljima sa nastupanjem
  4. Dvoboj pištoljima sa prekidanim nastupanjem
  5. Dvoboj pištoljima sa ravnoodstojnim linijama
  6. Dvoboj pištoljima na znak

Za sve navedene vrste dvoboja važi jedno pravilo: Odstojanje između protivnika ne sme biti manje od 15 koraka. Osim toga, mora biti unapred određeno koliko puta pištolji mogu opaliti pa da se borba i bez rane okonča. Svedoci nalaze mesto na borbu i određuju odstojanje, zatim bacaju kocku za mesta stajanja. Pištolji moraju biti jednaki i protivnicima sasvim nepoznati. Punjenje vrše svedoci, ali ih može i pre dvoboja napuniti puškar uz prisustvo svedoka. Uvređeni ima pravo da prvi puca, ali samo kada je odstojanje 35 koraka. Kada je odstojanje kraće ili kod uvrede prve vrste, za pravo prvog pucanja baca se kocka. Protivnici skidaju košulje i prsluke kako bi se svedoci uverili da se na prsima ne nalazi neka vrsta zaštite. Pregled odbiti znači isto kao i odbiti dvoboj. Vođa borbe komanduje “zapnite” i nekoliko sekundi kasnije “pali”. Na ovaj znak borci pucaju po svom redosledu, pri čemu prvi metak mora biti ispaljen u roku od jednog minuta nakon datog znaka “pali”. Za drugi metak važi kao i za prvi, vreme brojeno od pucnja prvog. Kada ovo vreme prođe, prošlo je i pravo za pucanje. Ranjenom borcu su data dva minuta za pucanje. Pucanje nakon isteka datog vremena krši pravila dvoboja.

Pravila i protokol dvoboja su dosta opširnija i detaljnija nego što je na ovoj stranici navedeno, takođe, razlikovala su se više ili manje od zemlje do zemlje. Kod nas je 1892. godine objavljena knjiga “Pravila dvoboja” autora Franje (Franc) Bolgara, koju je na srpski jezik preveo Sava Vitas. U pisanju “Pravila dvoboja” autoru su pomogli grof Ekselman, general baron Gurgod i grof Di Halej-Kojtken. Ova pravila podržalo je stotinak uticajnih ljudi Evrope onog doba. Dvoboji su u 19. veku, kao i početkom 20. veka bili česta pojava i u Srbiji. Verovatno je postojala potreba čim se Sava Vitas odlučio da prevede i objavi ovu knjigu.