Istorija

Školski dani u okupiranom Beogradu 1918. godine

Pratnju u pisanju ovog teksta pruža mi orkestar Bečke filharmonije, diriguje Riccardo Muti, prikladno uz ovu temu. Da li znate kako su izgledali đački dani u okupiranom Beogradu, ili kako bi izgledali da je Austro-ugarska pobedila u Prvom svetskom ratu. Odgovor na ova i slična pitanja donosi jedna sveščica pod nazivom “Izveštaj cesarske i kraljevske realne gimnazije u Beogradu za školsku godinu 1917.-1918. Verovatno niste znali da ovako nešto i postoji, Međutim, K.u.K. monarhija uvek je bila perfektna u vođenju statističkih podataka.

Da počnem od nastavničkog veća ili nastavničkog zbora kako piše. Komandant škole, ili što bi danas rekli direktor, je Zeno pl. Soretić od Žumberka, satnik kraljevsko ugarske zagrebačke 25. domobranske peš. pukovnije, vitez reda Franje Josifa, s ratnom dekoracijom, posednik vojnog krsta za zasluge III reda s ratnom dekoracijom i mačevima, Karlovog četnog krsta, ili kraće Zeno, hrvat sa ratnim zaslugama rodom iz Žumberka. Zatim Anton Horvath, natporučnik izv. sl. o. c. i kr. vojne komande u Nagybecskereku (Zrenjanin), pridelen komandantu škole kao upravitelj nastave. Zeno i Anton činili su nastavničko veće.

Nastavnici i predmeti

Nastavnici obligatnih (obaveznih) predmeta bili su: pomenuti Anton Horvath predavao je mađarski jezik đacima od I do VI razreda. U napomeni za ovog upravnika-nastavnika stoje njegova vojna odlikovanja. Nedeljno je držao 21 sat nastave o mađarskom jeziku. Srpski jezik predavao je Milutin K. Dragutinović, bivši profesor srpske realke, koji je nastavu držao đacima od II do VI razreda, ukupno 16 sati nedeljno. Bivši profesor I beogradske gimnazije, D. Milan Dukić predavao je matematiku i fiziku I, III i IV razredu, isto 16 sati nedeljno. Heliodor Hranjec, bivši nastavnik gimnazije u Pirotu, sada je u Beogradu predavao geografiju i istoriju. Emil Illing, akademski slikar u Wien-u predavao je crtanje i to 22 sata nedeljno. Stefan Kolar, bivši učitelj srpske gimnazije u Kruševcu držao je nastavu iz nemačkog i latinskog jezika, 17 sati nedeljno. Latinski je predavao i Karlo Muller, došao u Beograd iz Zagreba. U ovoj gimnaziji nalazimo i Simu Trojanovića, profesora i upravnika Etnografskog muzeja. Sima predaje jestastvenicu, ko ne zna, to su prirodne nauke. Bilo je još profesora, ali ih ovde neću sve navoditi.

Veronauka

U nastavi je bila zastupljena i veronauka, i to: Jakob Altares, rabin, držao je nastavu o veronauci sefardskog obreda. Dobrosav Kovačević, profesor teologije, predavao je “grčko-istočnu” veronauku. Časove iz evangelističke veronauke držao je Emil Kuszi. I on je imao zasluge i odlikovanja. Veronauku eškenazi obreda predavao je rabin Ignac Schlang. Odlikovani Alois Wagner, sveštenik, podučavao je đake rimo-katoličkoj veronauci. Naš đakon Božo Lukić, pisar beogradskog duhovnog suda, učio je decu crkvenom pevanju.

Pomoćno osoblje

U pisarnici su svoje radno vreme provodili vodnik Franz Dinter i manipulantkinja Darinka Branković. Poslužitelj i pomoćne sluge bili su: Dragutin Vičević, Jelisaveta Bobić, Vitosava Bajić, Katarina Stanković i Katarina Aranđelović.

Školska 1917/1818

Školska godina 1917/18 počela je 1. septembra 1917. nakon čitanja disciplinskih propisa, rasporeda časova i prizivanja “Duha svetoga”. Prvo polugodište svršilo se 31. januara, a drugo 30. juna svečanom službom Božjom. Služba Božja bila je obavezna svake nedelje i svakog praznika tokom cele školske godine i to pod nadzorom komandanta škole, Zena od Žumberka. Uprkos, kako se navodi u tekstu, povoljnog zdravstvenog stanja, ipak je neumoljiva smrt našla žrtve svoje kod četiri učenika: 10. novembra 1917. umro je učenik Dimitrije Đorđević, 6. novembra učenik Tajtacak Rudolf, 31. maja 1918. umro je učenik Mihajlo (Bata) Živković, 14. juna pak učenik Kujundžić Milan. Školska se komanda (Zeno i Anton) pobrinula za njihov pristojan pogreb kome su prisustvovali nastavnici i drugovi (nema porodica!).

Kako se dalje kaže, te školske 1917/18 đaci su “s radošću i oduševljenjem sudelovali u dobrotvornim svrhama, vođeni plemenitim osećajima humaniteta” priložili su Crvenom krstu svotu od 455 kruna.

Kako bi se roditeljima i staraocima učenika, odnosno građanstvu i vlastima prezentovao sistematski rad u gimnaziji, na kraju školske godine priređena je školska izložba, na kojoj su bili izloženi svi radovi iz pismenih zadataka, crteža itd., sem onih najboljih čiji su radovi izloženi na izložbi cesarske i kr. generalne vojne gubernije u Budimpešti. Pevački, tamburaški i gudački zbor (sekcija), kao i đaci glumci, uveličali su jednom predstavom završetak školske godine i postigli kod beogradskog građanstva lep moralni uspeh. I materijalno se prošlo dobro, jer je na ulaznicama zarađena 3901 kruna. S obzirom da su posetioci davali i dobrovoljne priloge skupilo se još dodatnih 1810 kruna. Od jedne i druge svote osnovala je školska komanda “Đački fond” pod reg. brojem 607/1918 iz kojeg će se vredni i marljivi učenici podupirati kod plaćanja školarine i nabavke učila, knjiga i odela. Zaboravih da napomenem, gimnazijsko školovanje nije bilo besplatno. Na kraju godine školska komanda nagradila je 18 vrednih a siromašnih učenika cipelama. Cipele su kupljene od dobrovoljnih priloga i dobrovoljnog dara g. Dr. Jovana Maksimovića, srpskog sanitetskog pukovnika u iznosu od 100 kruna, dostavljenog preko redakcije “Beogradskih novina” od 23. maja 1918.

Javni učenici

Ukupno upisanih učenika bilo je 574, od čega su 19 istupili, 19 otpušteni, 4 umrla, 6 neispitanih i 526 ispitanih. Po pripadnosti iz Beograda je bilo 358, iz Srbije 180, Austrije 7, Ugarske 5, Hrvatske i Slavonije 13 i iz inostranstva 11 učenika. Po staležu najviše je bilo dece trgovaca (113) i drž. činovnika i službenika (147), zatim sveštenika i profesora (67), oficira (40), advokata i lekara (36). Najmanje je bilo dece ratara, vojnika, radnika, slugu i nadničara, ukupno 77. Po veri katolika je bilo 34, pravoslavnih 466, evangelista 8 i mojsijevaca 66. 474 đaka govorilo je samo srpski, dok je nemački govorilo njih 37, mađarski 5, francuski 4, španski 54 (verovatno sefardi). 44 učenika je ponavljalo određene ispite. Ukupna školarina za 574 učenika iznosila je 22.140 kruna.

Privatni učenici

Broj upisanih privatnih učenika bio je 190. Statistika za privatne učenike skoro je procentualno identična onoj kod javnih učenika uz razliku: značajno veći broj je govorio strane jezike, npr. nemački 32 od 190, francuski 10 od 190 đaka. Sefarda je bilo manje kod privatnih učenika, samo 13 u odnosu na broj od 54 kod javnih učenika. 18 učenika ponavljalo je ispite. Sva školarina za 190 učenika iznosila je 9300 kruna.

Na kraju, Zeno pl. Soretić od Žumberka 30. juna 1918. objavljuje da će nova školska 1918/19 godina početi 1. oktobra 1918. godine, dok će upis učenika započeti 25. septembra 1918. u 8 sati pre podne u školskoj komandi. Kao što danas znamo Zenova školska 1918/19 trajala je nepunih mesec dana jer su srpske trupe na čelu sa Petrom Bojovićem već 1. novembra oslobodile Beograd.

Pod okupacijom prestonica je bila od 1. do 15. decembra 1914. godine, a zatim i od oktobra 1915. do 1. novembra 1918. godine. Put ka pobedi dug 600 kilometara srpska vojska počela je da krči u noći između 14. i 15. septembra, kada je počeo proboj Solunskog fronta.

Kako drugačije da završim ovaj članak nego da vas pitam, šta mislite gde je i kako zavšio komandant gimnazije Zeno Soretić od Žumberka? Poslednjih dana okupacije Zeno plemeniti Soretić od Žumberka je s ponosom u “Beogradskim novinama” objavio svoju ženidbu sa izvesnom Kosarom Jovanović. Odgovor šta je sa njim bilo posle rata pronađite na fotografiji sa Twitter-a.