Filozofija - O knjigama

Tri rečenice o tri Kantove kritike

Veliki nemački filozof Imanuel Kant (1724-1804) je kao osnovni problem filozofije postavio problem saznanja, tj. ispitivanje granica, uslova i stepena važenja saznanja. On je tvrdio da postoje tri moći saznanja: čisti teorijski um (ili razum) koji je zakonodavac u oblasti neorganske prirode, čisti praktični um (ili um) koji je zakonodavac u oblasti moralnog delanja, i moć suđenja koja je zakonodavac u oblasti organske prirode i umetnosti. Po Kantu, svaka od ove tri moći saznanja ima svoje apriorne principe, tj. principe koji čine da svaka od njih važi u primeni na jednu oblast sveta. Njegova filozofija je izložena uglavnom u tri kritike ovih moći saznanja, u “Kritici čistog uma” (1781), “Kritici praktičnog uma” (1788) i “Kritici moći suđenja” (1790). Pristalice njegove filozofije tvrde da je Kant u filozofiji izvršio preokret, kakav je Kopernik izvršio u astronomiji, time što je težište filozofskog istraživanja prebacio sa objektivnog sveta na sam instrument kojim svet saznajemo. Međutim, ovaj “preokret” niti je bio nov, niti je doveo do tačnih filozofskih zaključaka.

Kritika čistoga uma uglavnom izlaže Kantovu teoriju saznanja, i bez sumnje predstavlja jedno od najdubljih dela u istoriji svetske filozofije. U njemu se istražuje područje apriornih saznanja i utvrđuju granice i vrednosti ljudskog saznanja. Kritika tradicionalne metafizike koju je Kant izvršio ovde, presudno je uticala na kasniji razvoj filozofskih ideja. Prvo izdanje Kantove Kritike čistoga uma pojavilo se prvi put na srpskom jeziku 1932. godine u izdanju Gece Kona. Gecino i posleratno Bigz-ovo izdanje preveo je Nikola M. Popović.

Kritika moći suđenja svojevremeno je naišla na oduševljen prijem kod pesnika Šilera i Getea (kao i kod drugih umetnika tzv. romantične epohe), a i sam Hegel je o ovome delu imao veoma visoko mišljenje. Prvi prevod delo je Viktora D. Sonnenfeld-a u izdanju Kulture Zagreb. Objavljen je pod naslovom “Kritika rasudne snage”. Za razliku od zagrebačkog izdanja, BIGZ-ova izdanja od 1975. godine proširena su znamenitim Prvim uvodom u kritiku moći suđenja. Još jedno Kantovo delo u prevodu Nikole Popovića.

Kritikom praktičkog uma zaokružuju se tri čuvene Kantove kritike, koje su glavna Kantova dela i temeljna dela svetske filozofije. Kritika praktičkog uma je, u stvari, Kantova etika, a nijedan filozof novoga veka pre Marksa nije ostavio toliko traga u istoriji etike kao Imanuel Kant. Prevod ovog dela je prvi put objavljen u posleratnoj Jugoslaviji, Kultura Zagreb, 1956. godine. Prevod Viktor D. Sonnenfeld, sa pogovorom Vladimira Filipovića. Bigz-ovo izdanje preveo je Nikola Basta.