{"id":4173,"date":"2021-07-07T23:29:51","date_gmt":"2021-07-07T21:29:51","guid":{"rendered":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/?p=4173"},"modified":"2021-11-13T00:53:17","modified_gmt":"2021-11-12T23:53:17","slug":"jelena-savojska-prica-uz-jedan-stari-portret","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/jelena-savojska-prica-uz-jedan-stari-portret\/2021\/","title":{"rendered":"Jelena Savojska. Pri\u010da uz jedan stari portret"},"content":{"rendered":"\n
Francuski list “Le Petit Parisien” (Mali Pari\u017eanin) 18. oktobra 1903. godine na svojoj naslovnoj strani donosi portret Njenog Veli\u010danstva Kraljice Italije, Jelene Savojske<\/a>, tj. Jelene Petrovi\u0107 Njego\u0161<\/a>. Jelena, \u0107erka Nikole Petrovi\u0107a i Milene, ro\u0111ena sestra Zorke Kara\u0111or\u0111evi\u0107, supruge kralja Petra I, bila je crnogorska princeza i pretposlednja kraljica Italije u periodu 1900-1946. Bila je udata za italijanskog kralja Vitorija Emanuela III (1869-1947). <\/h6>\n\n\n\n
Trideset \u010detiri godine nakon objavljivanja ovog portreta, krajem 1937. godine, italijanski dvor posetio je predsednik vlade kraljevine Jugoslavije, Milan Stojadinovi\u0107. Svoj susret i razgovor sa Jelenom Savojskom, Stojadinovi\u0107 je opisao u svojim memoarima “Ni rat ni pakt”<\/a> (Buenos Aires 1963).<\/h6>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Za kraljevskom trpezom sedeo sam desno od kraljice Jelene, a levo od nje Mussolini. Preko puta od kraljice sedeo je Kralj, desno od njega moja \u017eena, do nje grof Ciano, a levo od Kralja njegova \u0107erka, princeza Marija, koja se posle udala za princa od Bourbon Parma. <\/p>\n\n\n\n

Kraljica je tako\u0111e sa mnom razgovarala francuski iako je crnogorska princeza, \u0107erka kralja Nikole. Dugo bavljenje u Italiji u\u010dinilo je da je prili\u010dno zaboravila maternji jezik. To je bio jedini razlog da i samnom govori francuski, kako mi je to posle obja\u0161njeno. U razgovoru Kraljica se najvi\u0161e raspitivala za prilike u Crnoj Gori i za stav moje Vlade prema pre\u017eivelim \u010dlanovima crnogorske kraljevske ku\u0107e. Rekao sam da se o njima vodi ra\u010duna i da svi u\u017eivaju apana\u017ee, koje im omogu\u0107avaju pristojan, premda skroman \u017eivot. Da su vrlo korektni prema Jugoslaviji, a naro\u010dito princ Mihailo Petrovi\u0107. Zatim se Kraljica mnogo interesovala za grobove svojih roditelja, koji su umrli u izgnanstvu, i bili privremeno sahranjeni u San Remu. Rekoh da sam i tome pitanju posvetio pa\u017enju i da u sporazumu sa Patrijarhom Srpske Pravoslavne Crkve, Gavrilom Do\u017ei\u0107em, spremamo plan po kome bi se na Cetinju podigla nova katedrala i u nju bi se onda imalo da prenesu posmrtni ostaci pokojnog kralja Nikole i njegove \u017eene kraljice Milene i da im se tako uka\u017ee du\u017ena posmrtna po\u010dast.<\/p>\n\n\n\n

Ovo moje izlaganje Kraljica je pratila sa o\u010devidnim zadovoljstvom, skoro iznena\u0111ena da se ja, kao jugoslovenski predsednik Vlade, bavim \u010dak i pitanjima koja se odnose na \u010dlanove biv\u0161e crnogorske dinastije. Kraljica se bila okrenula prema meni i ispitiva\u010dki me gledala u o\u010di, kao da \u017eeli proveriti istinitost mojih re\u010di. Stoga se na\u0111oh pobu\u0111enim da joj ukratko re\u010dem i to kako sam biran za narodnog poslanika Crne Gore, da tamo imam mnogo li\u010dnih prijatelja i da poznajem narodno raspolo\u017eenje, koje je dobrim delom, u dnu svog srca, jo\u0161 uvek vezano za svoju staru, narodnu dinastiju. To im, ipak, ne smeta da budu u isto vreme i verni podanici kralja Jugoslavije, kroz \u010dije vene, uostalom, te\u010de krv obe srpske dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107a i Petrovi\u0107a, s obzirom da je majka kralja Aleksandra, k\u0107i crnogorskog kralja Nikole, ro\u0111ena sestra italijanske kraljice Jelene.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure><\/div>\n\n\n\n

\u010cinilo mi se da je kraljica u\u017eivala u mojim izlaganjima, i na kraju \u0107e mi re\u0107i: Bi\u0107u Vam zahvalna za sve \u0161to budete u\u010dinili da moji roditelji dobiju grobnice koje im odgovaraju. Kad budu le\u017eali u svojoj rodnoj zemlji, verujem da \u0107e tek onda njihove du\u0161e na\u0107i pokoj svoj… <\/em><\/p>\n\n\n\n

Tu sam se upoznao i sa dve dru\u017ebenice kraljice Jelene, dve veoma ugledne i otmene Crnogorke, koje \u017eive u Rimu ve\u0107 du\u017ei niz godina. Jedna je gospo\u0111a Ljubica Rossi-Petrovi\u0107, k\u0107i Vojvode \u0110ura Petrovi\u0107a, supruga jednog poznatog italijanskog hirurga, a druga gospo\u0111ica Bosiljka Radonji\u0107, obe poreklom sa Njegu\u0161a iz dveju vode\u0107ih crnogorskih porodica. Uvek spremne da pomognu na\u0161e ljude, one su \u010desto svra\u0107ale u na\u0161e poslanstvo, gde su kod dvojice ne\u017eenja, Milana Raki\u0107a i Jovana Du\u010di\u0107a, zamenjivale ljubazne doma\u0107ice. Gospo\u0111ica Bosiljka Radonji\u0107 je naro\u010dito privla\u010dila pa\u017enju svojim besprekornim, premda malo zastarelim srpskim jezikom. Za nju je Raki\u0107 imao obi\u010daj da ka\u017ee: Gospo\u0111ica Bosiljka govori kao kakav srpski kalu\u0111er iz XII veka<\/em>\u2026<\/p>\n\n\n\n

Njen otac bio je istaknuti general Stefan Radonji\u0107, koji se \u0161kolovao i zavr\u0161io vojnu akademiju u Be\u010du, a njen ded, Vojvoda Ivo Radonji\u0107, bio je \u010desto gost kod kneza Aleksandra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a. Jednom prilikom, po nalogu kneza Danila, sa \u010dijom je sestrom bio o\u017eenjen, 1853, doneo mu je na poklon Kara\u0111or\u0111evu sablju, koju je Vladika Njego\u0161 uspeo da spase iz Be\u010da.
\f<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Francuski list “Le Petit Parisien” (Mali Parižanin) 18. oktobra 1903. godine na svojoj naslovnoj strani donosi portret Njenog Veličanstva Kraljice Italije, Jelene Savojske, tj. Jelene Petrović Njegoš. Jelena, ćerka Nikole Petrovića i Milene, rođena sestra Zorke Karađorđević, supruge kralja Petra I, bila je crnogorska princeza i pretposlednja kraljica Italije u periodu 1900-1946. Bila je udata za italijanskog kralja Vitorija Emanuela III (1869-1947). Trideset četiri godine nakon objavljivanja ovog portreta, krajem 1937. godine, italijanski dvor posetio je predsednik vlade kraljevine Jugoslavije, Milan Stojadinović. Svoj susret i razgovor sa Jelenom Savojskom, Stojadinović je opisao u svojim memoarima “Ni rat ni pakt” (Buenos Aires 1963). Za kraljevskom trpezom sedeo sam desno od kraljice Jelene, a levo od nje Mussolini. Preko puta od kraljice sedeo je Kralj, desno od njega moja žena, do nje grof Ciano, a levo od Kralja njegova ćerka, princeza Marija, koja se posle udala za princa od Bourbon Parma. Kraljica je takođe sa mnom razgovarala francuski iako je crnogorska princeza, ćerka kralja Nikole. Dugo bavljenje u Italiji učinilo je da je prilično zaboravila maternji jezik. To je bio jedini razlog da i samnom govori francuski, kako mi je to posle objašnjeno. U razgovoru Kraljica se najviše raspitivala za prilike u Crnoj Gori i za stav moje Vlade prema preživelim članovima crnogorske kraljevske kuće. Rekao sam da se o njima vodi računa i da svi uživaju apanaže, koje im omogućavaju pristojan, premda skroman život. Da su vrlo korektni prema Jugoslaviji, a naročito princ Mihailo Petrović. Zatim se Kraljica mnogo interesovala za grobove svojih roditelja, koji su umrli u izgnanstvu, i bili privremeno sahranjeni u San Remu. Rekoh da sam i tome pitanju posvetio pažnju i da u sporazumu sa Patrijarhom Srpske Pravoslavne Crkve, Gavrilom Dožićem, spremamo plan po kome bi se na Cetinju podigla nova katedrala i u nju bi se onda imalo da prenesu posmrtni ostaci pokojnog kralja Nikole i njegove žene kraljice Milene i da im se tako ukaže dužna posmrtna počast. Ovo moje izlaganje Kraljica je pratila sa očevidnim zadovoljstvom, skoro iznenađena da se ja, kao jugoslovenski predsednik Vlade, bavim čak i pitanjima koja se odnose na članove bivše crnogorske dinastije. Kraljica se bila okrenula prema meni i ispitivački me gledala u oči, kao da želi proveriti istinitost mojih reči. Stoga se nađoh pobuđenim da joj ukratko rečem i to kako sam biran za narodnog poslanika Crne Gore, da tamo imam mnogo ličnih prijatelja i da poznajem narodno raspoloženje, koje je dobrim delom, u dnu svog srca, još uvek vezano za svoju staru, narodnu dinastiju. To im, ipak, ne smeta da budu u isto vreme i verni podanici kralja Jugoslavije, kroz čije vene, uostalom, teče krv obe srpske dinastije Karađorđevića i Petrovića, s obzirom da je majka kralja Aleksandra, kći crnogorskog kralja Nikole, rođena sestra italijanske kraljice Jelene. Činilo mi se da je kraljica uživala u mojim izlaganjima, i na kraju će mi reći: Biću Vam zahvalna za sve što budete učinili da moji roditelji dobiju grobnice koje im odgovaraju. Kad budu ležali u svojoj rodnoj zemlji, verujem da će tek onda njihove duše naći pokoj svoj… Tu sam se upoznao i sa dve družbenice kraljice Jelene, dve veoma ugledne i otmene Crnogorke, koje žive u Rimu već duži niz godina. Jedna je gospođa Ljubica Rossi-Petrović, kći Vojvode Đura Petrovića, supruga jednog poznatog italijanskog hirurga, a druga gospođica Bosiljka Radonjić, obe poreklom sa Njeguša iz dveju vodećih crnogorskih porodica. Uvek spremne da pomognu naše ljude, one su često svraćale u naše poslanstvo, gde su kod dvojice neženja, Milana Rakića i Jovana Dučića, zamenjivale ljubazne domaćice. Gospođica Bosiljka Radonjić je naročito privlačila pažnju svojim besprekornim, premda malo zastarelim srpskim jezikom. Za nju je Rakić imao običaj da kaže: Gospođica Bosiljka govori kao kakav srpski kaluđer iz XII veka… Njen otac bio je istaknuti general Stefan Radonjić, koji se školovao i završio vojnu akademiju u Beču, a njen ded, Vojvoda Ivo Radonjić, bio je često gost kod kneza Aleksandra Karađorđevića. Jednom prilikom, po nalogu kneza Danila, sa čijom je sestrom bio oženjen, 1853, doneo mu je na poklon Karađorđevu sablju, koju je Vladika Njegoš uspeo da spase iz Beča.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4177,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[664,527,660,665,661,48,659,658,586,662,217,667,663,666],"class_list":["post-4173","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-istorija","tag-bosiljka-radonjic","tag-crna-gora","tag-crnogorska-princeza-na-italijanskom-dvoru","tag-general-stefan-radonjic","tag-grof-cano","tag-italija","tag-jelena-petrovic-njegos","tag-jelena-savojska","tag-kralj-nikola-petrovic","tag-ljubica-rossi-petrovic","tag-milan-stojadinovic","tag-ni-rat-ni-pakt-milan-stojadinovic","tag-vojvoda-duro-petrovic","tag-vojvoda-ivo-radonjic"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4173","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4173"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4173\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4584,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4173\/revisions\/4584"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4177"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4173"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4173"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4173"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}