{"id":4769,"date":"2021-12-27T19:26:46","date_gmt":"2021-12-27T18:26:46","guid":{"rendered":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/?p=4769"},"modified":"2021-12-27T19:52:48","modified_gmt":"2021-12-27T18:52:48","slug":"predgovor-prvom-latinicnom-izdanju-gorskog-vijenca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/predgovor-prvom-latinicnom-izdanju-gorskog-vijenca\/2021\/","title":{"rendered":"Predgovor prvom latini\u010dnom izdanju Gorskog vijenca"},"content":{"rendered":"\n
Godine 1868. u Zadru je objavljeno \u010detvrto izdanje Gorskog vijenca vladike Petra Petrovi\u0107a Njego\u0161a. Radi se o prvom izdanju latini\u010dnim pismom koje je izdala Matica Dalmatinska, dok je preslovljavanje iz \u0107irilice u latinicu, kao i tuma\u010denja, uradio Stjepan Mitrov Ljubi\u0161a, srpski knji\u017eevnik iz Pa\u0161trovi\u0107a. Prvo izdanje Gorskog vijenca \u0161tampano je 1847. godine u Be\u010du, drugo izdanje 1860. godine u Novom Sadu, dok je tre\u0107e objavljeno 1867. u Beogradu. Zadarsko latini\u010dno izdanje ima VII, [1], 141<\/em> stranica i originalni bro\u0161 omot zelene boje. Na stranama III-IV St. M. Ljubi\u0161a napisao je uvodni tekst koji mo\u017eete pro\u010ditati u nastavku. Onovremeni pravopis nije menjan. Tako\u0111e je va\u017eno ista\u0107i da je u ovom latini\u010dnom izdanju cenzurisana “Posveta prahu oca Srbije” i u njemu je \u0161tampana osaka\u0107ena kra\u0107a verzija. Ovom prilikom se zahvaljujem g. Jovanu Kilibardi na ustupljenom primerku.<\/h6>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\u010citaocem,<\/h6>\n\n\n\n
\"\"
Naslovna strana zadarskog izdanja<\/span><\/em><\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Gorski Vijenac dramacki povjesni spjev Petra Petrovi\u0107a Njegu\u0161a iza\u0161ao je prvi put na vigjelo godine 1847 u Be\u010du pe\u010datnjom Mekitarista, a po drugi put bio je prepe\u010datan godine 1860 u Novome Sadu.<\/p>\n\n\n\n

Ova je knjiga vrlo malo poznata po Dalmaciji, prvo jer je oba puta pe\u010datana \u0107irilicom, koju \u010dita skoro samo pravoslavni narod; a drugo jer se obrijetko i skupo mo\u017ee nabaviti.<\/p>\n\n\n\n

Ova me oskudica nagna da prenesem Gorski Vijenac na latinicu, i da mu dodam po dnu svakog pera tuma\u010denje te\u017eih rije\u010di, takogje i povjesna izjasnenja mjesnih dogagjaja.<\/p>\n\n\n\n

Ja sam naumio i ostale umotvorine vladi\u010dine jednu po jednu ovako prenijeti i razjasniti, ako se na\u0161a Matica primi, kao \u0161to je sada, pe\u010datanja i prodaje knjiga, i tako omladinu na\u0161u, cvijet i nadu domovine, pripitomili i upoznati s ovim neumrlim narodnijem pjesnikom.<\/p>\n\n\n\n

Petar Petrovi\u0107 Njegu\u0161 rodio se na Njegu\u0161ima u Crnoj Gori g. 1813, a zavladi\u010dio se i primio gospodarstvo nad Crnom Gorom god. 1830. Bio mu je u\u010ditelj i nastavnik Simo Milutinovi\u0107 Sarajlija, poznat u u\u010denome svijetu, koji ga je najvi\u0161e na pjesni\u0161tvo naputio i rukovodio. Godine 1834 osnovao je vladika narodnu pe\u010datnju na Cetinju, gje je i objelodanio svoje prvijence knji\u017eevne Pustinjak Cetinski ; Lijek jarosti turske, takogje i mnogo koje\u0161ta doprinio godi\u0161njemu koledaru (Grlica) kojega Je Dimitrije Milakovi\u0107 uregjivao.<\/p>\n\n\n\n

Kad se cetinjska pe\u010datnja od nevolje pretopila u zrna za boj, vladika je morao pe\u010datali u Biogradu Lu\u010du Mikrokozmu (1836), imitacija iz ruske knji\u0161evnosti, kojom se bavio usporegje francuskoga jezika. Prijateljstvo njegovo s Vukom Karad\u017ei\u0107em Prinudi vladiku da se okani tugjega klasi\u010disma, i da po\u010dne pisati u narodnome duhu, sabiraju\u0107 obi\u010daje, na\u010dine govora, poslovice i rasprosulu narodnu povjesnicu, \u010dega ima obilno u Crnoj Gori. Tad je izdao Gorski Vijenac; La\u017eni Car \u0160\u0107epan mali, oba dramacka povjesna spjeva, koja su daleko nadma\u0161ila pregja\u0161nje mu spise.<\/p>\n\n\n\n

Nakon godinu izda Kulu Gjuri\u0161i\u0107a i \u010cardak Aleksi\u0107a, pjesme u svemu sli\u010dne narodnijema, toliko da jih slijepci po Crnoj Gori i Primorju uz gusle pjevaju. Osim toga vladika je dopunio Ogledalo mnogim svojim pjesmama, i napisao mnoge sitnije lirske namjerne pjesme, objelodanjene u Danici. Godine 1864 Ljubomir Nenadovi\u0107 nagje u rukopisu posmr\u010de vladi\u010dino Slobodijadu, epski spjev u deset pjesama, u kojima su spjevani glavni bojevi crnogorski za slobodu.<\/p>\n\n\n\n

Ali Gorski Vijenac osta\u0107e u knji\u0161evnosti na\u0161oj dugotrajni spomenik pjesni\u010dkog dara vladi\u010dina, kojega nam, na \u017ealost i neprocijenjeni gubitak, prerana smrt pokosi. Istina da je Gorski Vijenac neki spis bez naslova i ustanove pjeva\u010dke, ali \u0161to se ti\u010de jezika i duha narodnoga, \u010duvstva i poleta poeckoga, osta\u0107e zar i za dugo jedinac u ovoj struci na\u0161e knji\u0161evnosti.<\/p>\n\n\n\n

Ja sam se starao da iznagjem one stihove Posvete prahu oca Srbije, \u0161to je pri prvome izdanju ukinula ugasna censura; ali u prkos svakog truda moga, evo na \u017ealost opet ona izlasi onako nedopunjena i osaka\u0107ena.<\/p>\n\n\n\n

U Budvi o Bo\u017ei\u0107u godine 1866.<\/p>\n\n\n\n

S. Ljubi\u0161a
\f<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"
Cenzurisana verzija izdanja iz 1868.<\/span><\/em><\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
\n\n\n\n


\f<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Godine 1868. u Zadru je objavljeno četvrto izdanje Gorskog vijenca vladike Petra Petrovića Njegoša. Radi se o prvom izdanju latiničnim pismom koje je izdala Matica Dalmatinska, dok je preslovljavanje iz ćirilice u latinicu, kao i tumačenja, uradio Stjepan Mitrov Ljubiša, srpski književnik iz Paštrovića. Prvo izdanje Gorskog vijenca štampano je 1847. godine u Beču, drugo izdanje 1860. godine u Novom Sadu, dok je treće objavljeno 1867. u Beogradu. Zadarsko latinično izdanje ima VII, [1], 141 stranica i originalni broš omot zelene boje. Na stranama III-IV St. M. Ljubiša napisao je uvodni tekst koji možete pročitati u nastavku. Onovremeni pravopis nije menjan. Takođe je važno istaći da je u ovom latiničnom izdanju cenzurisana “Posveta prahu oca Srbije” i u njemu je štampana osakaćena kraća verzija. Ovom prilikom se zahvaljujem g. Jovanu Kilibardi na ustupljenom primerku. Čitaocem, Gorski Vijenac dramacki povjesni spjev Petra Petrovića Njeguša izašao je prvi put na vigjelo godine 1847 u Beču pečatnjom Mekitarista, a po drugi put bio je prepečatan godine 1860 u Novome Sadu. Ova je knjiga vrlo malo poznata po Dalmaciji, prvo jer je oba puta pečatana ćirilicom, koju čita skoro samo pravoslavni narod; a drugo jer se obrijetko i skupo može nabaviti. Ova me oskudica nagna da prenesem Gorski Vijenac na latinicu, i da mu dodam po dnu svakog pera tumačenje težih riječi, takogje i povjesna izjasnenja mjesnih dogagjaja. Ja sam naumio i ostale umotvorine vladičine jednu po jednu ovako prenijeti i razjasniti, ako se naša Matica primi, kao što je sada, pečatanja i prodaje knjiga, i tako omladinu našu, cvijet i nadu domovine, pripitomili i upoznati s ovim neumrlim narodnijem pjesnikom. Petar Petrović Njeguš rodio se na Njegušima u Crnoj Gori g. 1813, a zavladičio se i primio gospodarstvo nad Crnom Gorom god. 1830. Bio mu je učitelj i nastavnik Simo Milutinović Sarajlija, poznat u učenome svijetu, koji ga je najviše na pjesništvo naputio i rukovodio. Godine 1834 osnovao je vladika narodnu pečatnju na Cetinju, gje je i objelodanio svoje prvijence književne Pustinjak Cetinski ; Lijek jarosti turske, takogje i mnogo koješta doprinio godišnjemu koledaru (Grlica) kojega Je Dimitrije Milaković uregjivao. Kad se cetinjska pečatnja od nevolje pretopila u zrna za boj, vladika je morao pečatali u Biogradu Luču Mikrokozmu (1836), imitacija iz ruske knjiševnosti, kojom se bavio usporegje francuskoga jezika. Prijateljstvo njegovo s Vukom Karadžićem Prinudi vladiku da se okani tugjega klasičisma, i da počne pisati u narodnome duhu, sabirajuć običaje, načine govora, poslovice i rasprosulu narodnu povjesnicu, čega ima obilno u Crnoj Gori. Tad je izdao Gorski Vijenac; Lažni Car Šćepan mali, oba dramacka povjesna spjeva, koja su daleko nadmašila pregjašnje mu spise. Nakon godinu izda Kulu Gjurišića i Čardak Aleksića, pjesme u svemu slične narodnijema, toliko da jih slijepci po Crnoj Gori i Primorju uz gusle pjevaju. Osim toga vladika je dopunio Ogledalo mnogim svojim pjesmama, i napisao mnoge sitnije lirske namjerne pjesme, objelodanjene u Danici. Godine 1864 Ljubomir Nenadović nagje u rukopisu posmrče vladičino Slobodijadu, epski spjev u deset pjesama, u kojima su spjevani glavni bojevi crnogorski za slobodu. Ali Gorski Vijenac ostaće u knjiševnosti našoj dugotrajni spomenik pjesničkog dara vladičina, kojega nam, na žalost i neprocijenjeni gubitak, prerana smrt pokosi. Istina da je Gorski Vijenac neki spis bez naslova i ustanove pjevačke, ali što se tiče jezika i duha narodnoga, čuvstva i poleta poeckoga, ostaće zar i za dugo jedinac u ovoj struci naše knjiševnosti. Ja sam se starao da iznagjem one stihove Posvete prahu oca Srbije, što je pri prvome izdanju ukinula ugasna censura; ali u prkos svakog truda moga, evo na žalost opet ona izlasi onako nedopunjena i osakaćena. U Budvi o Božiću godine 1866. S. Ljubiša<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4770,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[143],"tags":[527,742,747,744,531,102,746,743],"class_list":["post-4769","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-o-starim-knjigama","tag-crna-gora","tag-gorski-vijenac","tag-gorski-vijenac-na-latinici","tag-matica-damatinska","tag-petar-petrovic-njegos","tag-stare-knjige","tag-stjepan-mitrov-ljubisa","tag-zadar"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4769","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4769"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4769\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4794,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4769\/revisions\/4794"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4770"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4769"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4769"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4769"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}