{"id":4886,"date":"2022-01-25T18:42:14","date_gmt":"2022-01-25T17:42:14","guid":{"rendered":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/?p=4886"},"modified":"2022-01-26T18:58:20","modified_gmt":"2022-01-26T17:58:20","slug":"ostri-kamen-grad-despota-pavla-bakica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/ostri-kamen-grad-despota-pavla-bakica\/2022\/","title":{"rendered":"&#8220;O\u0161tri kamen&#8221; grad despota Pavla Baki\u0107a"},"content":{"rendered":"\n<h6 class=\"wp-block-heading\">Bakic\u0301i su bili srpska plemic\u0301ka porodica koja je u po\u010detku dr\u017eala imanja u \u0160umadiji pod osmanskom okupacijom, a zatim su 1525. pre\u0161li Dunav i vremenom postali jedna od vodec\u0301ih srpskih plemic\u0301kih porodica u Ugarskoj kraljevini. Pored Petra Baki\u0107a, najpoznatiji izdanak ove porodice bio je Pavle Baki\u0107, ujedno poznat i kao &#8220;poslednji srpski despot&#8221;. Pavle je despotsku titulu dobio 1534. godine ukazom kralja Ferdinanda. Baki\u0107i su imali vi\u0161e poseda, kako u \u0160umadiji (Baki\u0107evi dvori, Dvorine kod Aran\u0111elovca), tako i severno od Dunava. Jedan od njihovih dvoraca  zvao se &#8220;O\u0161tri kamen&#8221;. Njegovi ostaci danas pripadaju op\u0161tini Bukova u Trnavskom okrugu u Slova\u010dkoj.<\/h6>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p class=\"has-drop-cap\">O\u0161tri kamen (tako\u0111e poznat pod imenima Ostri\u0161, Ostr\u00fd Kame\u0148 ili Biksradski Hrad, \u0160arfen\u0161tajn (nem. <em>Scharfenstein<\/em>), Ele\u0161ke (ma\u0111. <em>\u00c9lesk\u0151<\/em>)), srednjovekovni grad, danas ruina, tokom vekova izmenjao je mnogo gospodara. Poreklo zamka nije ta\u010dno poznato, ali se pretpostavlja da je sagra\u0111en u XIII veku. Kao jedan od pograni\u010dnih zamkova, prvi put se pominje 1273. godine. Njegov zadatak je bio da za\u0161titi trgova\u010dki put koji vodi od Budima preko zapadne Slova\u010dke preko prevoja u \u010ce\u0161ku, put koji je bio poznat kao &#8220;\u010de\u0161ki put&#8221;. <\/p>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-image\"><figure class=\"alignleft size-full is-resized\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/2022-01-24_183129.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-4899\" width=\"249\" height=\"302\" srcset=\"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/2022-01-24_183129.jpg 300w, https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/2022-01-24_183129-247x300.jpg 247w\" sizes=\"auto, (max-width: 249px) 100vw, 249px\" \/><\/figure><\/div>\n\n\n\n<p>U drugoj polovini XIV veka pripadao je ugarskom kralju Ludoviku An\u017eujskom (1326-1382) i \u017eeni mu Jelisaveti Kotromani\u0107 (1340-1387), \u0107erki bosanskog bana Stefana II Kotromani\u0107a i praunuci srpskog kralja Dragutina Nemanji\u0107a. (vidi tekst: <a href=\"https:\/\/aknjige.com\/blog\/marija-od-bosne-jedna-nasa-zaboravljena-knjeginjica-u-svabenlandu\/2022\/\" title=\"Marija od Bosne. Jedna na\u0161a zaboravljena knjeginjica u \u0160vabenlandu\">Marija od Bosne, jedna na\u0161a zaboravljena kneginjica u \u0160vabenladnu<\/a>). Nakon \u0161to je kratko bio u posedu bana Miklo\u0161a Se\u010du (<em>Mikl\u00f3s Sz\u00e9csi<\/em>), ponovo prelazi u posed kralja, tj. njegove naslednice, Jelisavetine \u0107erke Marije, poznate kao Marija Ugarska ili Marija An\u017eujska (1370-1395) i njenog mu\u017ea \u010de\u0161kog kralja i nema\u010dkog cara \u017digmunda Luksembur\u0161kog, kojem Marija ustupa ugarski presto, tj. krunu Sv. Stefana koju je nasledila od oca. Godine 1394. \u017digmund ga daruje transilvanijskom vojvodi Stiboru Stibori\u0107u (polj. <em>\u015acibor ze \u015aciborzyc<\/em>, 1348-1414), poljskom plemi\u0107u koji je pripadao vite\u0161kom klanu &#8220;Ostoja&#8221; (polj. <em>Hostoja<\/em> i <em>Ostoya<\/em>, <em>R\u00f3d Ostoj\u00f3w<\/em>). U prvoj polovini XV veka pripada opet kralju \u017digmundu i drugoj mu \u017eeni, Barbari, \u0107erci slovena\u010dkog grofa Hermana II Celjskog i praunuci kralja Tvrtka I. S obzirom da je Trnava bilo omiljeno boravi\u0161te oba pomenuta kralja, mo\u017eemo pretpostaviti da su obe kraljice srpskog porekla dolazile u tvr\u0111avu O\u0161tri kamen.<\/p>\n\n\n\n<p>O grad se otimao i  Sibinjanin Janko. Od 1496. pripada bra\u0107i Cobor, Martinu i Imrihu. Nasledila su ga Martinova unu\u010dad Jovan i Ana Pilsberger (prva \u017eena Petra Baki\u0107a), i Imrihov sin Ga\u0161par, \u010dija \u0107e udovica Ursula \u0160arkanj postati druga \u017eena Petra Baki\u0107a. Ga\u0161parov sin Imrah II o\u017eeni\u0107e se Angelinom Baki\u0107, \u0107erkom Pavla Baki\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"629\" src=\"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/ostri-kamen-danas-1024x629.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-4893\" srcset=\"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/ostri-kamen-danas-1024x629.jpg 1024w, https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/ostri-kamen-danas-300x184.jpg 300w, https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/ostri-kamen-danas-768x471.jpg 768w, https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/ostri-kamen-danas.jpg 1080w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption><em>Zamak &#8220;O\u0161tri kamen&#8221; u dana\u0161nje vreme.<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Oko 1532. godine O\u0161tri kamen sa posedima pre\u0161ao je u vlasni\u0161tvo Pavla i Petra Baki\u0107a. Polovinu grada dobio je Petar \u017eenidbom. Drugu polovinu kupio je Pavle od Ga\u0161para Cobora za 1700, a uz to i grad \u0160a\u0161tin za 1500 zlatnih forinti. Godine 1540 \u017eena despota Pavla Baki\u0107a, Teodora, Srpkinja iz Bosne, isplatila je Petru Baki\u0107u njegov deo. Sa svojim \u0107erkama Margitom i Angelinom, postala je jedini vlasnik grada i pripadaju\u0107eg imanja. Od 1554. polovina grada i poseda prelazi Petrovoj deci: Pavlu II i Ani, dok druga polovina pripada pomenutoj pavlovoj \u0107erki Angelini, udatoj za barona Imraha II Cobora, podnamesnika Ugarske. Dugo nakon Angelinine smrti u posedu O\u0161trog kamena bili su Cobori, Angelinin sin i njegovi potomci. <\/p>\n\n\n\n<p>U po\u010detku, dvorac se sastojao samo od stambene palate i karaule. U XV veku zgrade su postepeno pro\u0161irene. Baki\u0107i su od O\u0161trog kamena napravili pravi grad. Stara utvrda je popravljena i dogra\u0111ena, u\u010dvr\u0161\u0107eni su stari i podignuti novi bedemi. Podigli su nekoliko zgrada i 15 odaja dovedeno je u red. Podignuti su ekonomski objekti i izgra\u0111ena kapela. Ceo grad je bio pokriven \u0161indrom (krovni pokriva\u010d od cepanih jelovih ili hrastovih dasaka). Zamak je imao i pro\u0161irenu osmatra\u010dnicu na grebenu, sa koje su se mogli videti i drugi zamkovi u okolini. Potomci Baki\u0107a tako\u0111e su dogra\u0111ivali. <\/p>\n\n\n\n<iframe src=\"https:\/\/www.google.com\/maps\/embed?pb=!1m14!1m8!1m3!1d169247.53012033654!2d17.312493070455478!3d48.485444311327896!3m2!1i1024!2i768!4f13.1!3m3!1m2!1s0x0%3A0x2fb7448a8a337675!2sOstry%20Kamen!5e0!3m2!1sen!2srs!4v1643039673479!5m2!1sen!2srs\" style=\"border:0;\" allowfullscreen=\"\" loading=\"lazy\" width=\"800\" height=\"450\"><\/iframe>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p>Krajem XVII veka grad je pripao poznatom vo\u0111i revolucije Imrihu Tekeliji (Imrich Th\u00f6k\u00f6ly). Nakon njega menjali su se vlasnici, grof Erdedi 1689. (Kri\u0161tof Erd\u0151dy), porodice Turzo, Ba\u0107ani i Zi\u010di. Potomak Zi\u010dija, grof Eugen Zi\u010di bio je bliski prijatelj srpskoga kralja Milana Obrenovi\u0107a i staratelj Milanovog vanbra\u010dnog sina \u0110or\u0111a. Po\u010detkom XVIII veka tzv. &#8220;\u010de\u0161ki put&#8221; menja rutu i  vodi kroz Bratislavu, \u010dime je zamak O\u0161tri kamen izgubio svoju funkciju. Krajem XVIII veka zamak je nasledila porodica Palfi, koja je sedi\u0161te vlastelinstva prenela iz O\u0161trog kamena u grad Moravski Sveti Jan. Od tada je zamak opusteo i od njega su ostale samo ru\u0161evine.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"800\" height=\"700\" src=\"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/ostri-kamen-xvi-v.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-4897\" srcset=\"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/ostri-kamen-xvi-v.jpg 800w, https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/ostri-kamen-xvi-v-300x263.jpg 300w, https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/ostri-kamen-xvi-v-768x672.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><figcaption><em>O\u0161tri kamen u vreme Pavla Baki\u0107a, XVI vek<\/em><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Kako se mo\u017ee videti na starim gravirama, O\u0161tri kamen imao je izvanredan polo\u017eaj. Nalazi se na visokom grebenastom brdu, O\u0161trom kamenu (570m), koji se sa za\u0161titnim O\u0161trim vrhom (761m) nadnosi nad Biksardskom dolinom. Sa isto\u010dne strane \u0161umovita nizbrdica, okomita ali pristupa\u010dna. S te strane spu\u0161tali su se gradski bedemi, donji deo grada. Sa zapada ogromna dubodolina iz koje se te\u0161ko mo\u017ee pri\u0107i gradu. Tamo se nalazilo jezero koje se pominje. Iz grada se otvara pogled nadaleko. Na bliski grad Korlatku, na grad Dobru Vodu, na gradove Bran\u010d i \u010cahtice, posede Dra\u0161kovi\u0107a. Zatim na despotov grad \u0160a\u0161tin (\u0160a\u0161var), posed Milo\u0161a Belmu\u017eovi\u0107a i Stevana Jak\u0161i\u0107a-mla\u0111eg, ba\u0161tinu i ve\u010dnu ku\u0107u despotove \u0107erke Angeline. U tom pravcu prostirali su se posedi Baki\u0107a sve do Sekula na Moravi, stare srpske naseobine iz despotovog vremena. preko \u0160a\u0161tina \u0161iri se pogled na Holi\u010du (Ujvaru), najseverniji grad Baki\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p>U ovom kraju, od O\u0161trog kamena do Holi\u010da, gasilo se na\u0161e srednjevekovno gospodstvo, sjaj i bogatstvo. Tu je presu\u0161ila vlastelinska krv na\u0161e iseljene gospode.<\/p>\n\n\n\n<p>O\u0161tri kamen danas je u ru\u0161evinama. Me\u0111utim, jo\u0161 uvek se raspoznaju pojedine odaje kojima je nekada odjekivao srpski \u0161umadijski naglasak.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"800\" height=\"401\" src=\"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/2022-01-24_183151.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-4900\" srcset=\"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/2022-01-24_183151.jpg 800w, https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/2022-01-24_183151-300x150.jpg 300w, https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-content\/uploads\/2022\/01\/2022-01-24_183151-768x385.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<pre class=\"wp-block-preformatted\"><em>Izvori i fotografije: Tragom poslednjeg srpskog despota, R. Kovijani\u0107, Beograd 1938; hrady-zamky.sk; cs.wikipedia.org<\/em>, en.wikipedia.org, planetslovakia.sk.<\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Bakic&#769;i su bili srpska plemic&#769;ka porodica koja je u po&#269;etku dr&#382;ala imanja u &Scaron;umadiji pod osmanskom okupacijom, a zatim su 1525. pre&scaron;li Dunav i vremenom postali jedna od vodec&#769;ih srpskih plemic&#769;kih porodica u Ugarskoj kraljevini. Pored Petra Baki&#263;a, najpoznatiji izdanak ove porodice bio je Pavle Baki&#263;, ujedno poznat i kao &ldquo;poslednji srpski despot&rdquo;. Pavle je despotsku titulu dobio 1534. godine ukazom kralja Ferdinanda. Baki&#263;i su imali vi&scaron;e poseda, kako u &Scaron;umadiji (Baki&#263;evi dvori, Dvorine kod Aran&#273;elovca), tako i severno od Dunava. Jedan od njihovih dvoraca zvao se &ldquo;O&scaron;tri kamen&rdquo;. Njegovi ostaci danas pripadaju op&scaron;tini Bukova u Trnavskom okrugu u Slova&#269;koj. O&scaron;tri kamen (tako&#273;e poznat pod imenima Ostri&scaron;, Ostr&yacute; Kame&#328; ili Biksradski Hrad, &Scaron;arfen&scaron;tajn (nem. Scharfenstein), Ele&scaron;ke (ma&#273;. &Eacute;lesk&#337;)), srednjovekovni grad, danas ruina, tokom vekova izmenjao je mnogo gospodara. Poreklo zamka nije ta&#269;no poznato, ali se pretpostavlja da je sagra&#273;en u XIII veku. Kao jedan od pograni&#269;nih zamkova, prvi put se pominje 1273. godine. Njegov zadatak je bio da za&scaron;titi trgova&#269;ki put koji vodi od Budima preko zapadne Slova&#269;ke preko prevoja u &#268;e&scaron;ku, put koji je bio poznat kao &ldquo;&#269;e&scaron;ki put&rdquo;. U drugoj polovini XIV veka pripadao je ugarskom kralju Ludoviku An&#382;ujskom (1326-1382) i &#382;eni mu Jelisaveti Kotromani&#263; (1340-1387), &#263;erki bosanskog bana Stefana II Kotromani&#263;a i praunuci srpskog kralja Dragutina Nemanji&#263;a. (vidi tekst: Marija od Bosne, jedna na&scaron;a zaboravljena kneginjica u &Scaron;vabenladnu). Nakon &scaron;to je kratko bio u posedu bana Miklo&scaron;a Se&#269;u (Mikl&oacute;s Sz&eacute;csi), ponovo prelazi u posed kralja, tj. njegove naslednice, Jelisavetine &#263;erke Marije, poznate kao Marija Ugarska ili Marija An&#382;ujska (1370-1395) i njenog mu&#382;a &#269;e&scaron;kog kralja i nema&#269;kog cara &#381;igmunda Luksembur&scaron;kog, kojem Marija ustupa ugarski presto, tj. krunu Sv. Stefana koju je nasledila od oca. Godine 1394. &#381;igmund ga daruje transilvanijskom vojvodi Stiboru Stibori&#263;u (polj. &#346;cibor ze &#346;ciborzyc, 1348-1414), poljskom plemi&#263;u koji je pripadao vite&scaron;kom klanu &ldquo;Ostoja&rdquo; (polj. Hostoja i Ostoya, R&oacute;d Ostoj&oacute;w). U prvoj polovini XV veka pripada opet kralju &#381;igmundu i drugoj mu &#382;eni, Barbari, &#263;erci slovena&#269;kog grofa Hermana II Celjskog i praunuci kralja Tvrtka I. S obzirom da je Trnava bilo omiljeno boravi&scaron;te oba pomenuta kralja, mo&#382;emo pretpostaviti da su obe kraljice srpskog porekla dolazile u tvr&#273;avu O&scaron;tri kamen. O grad se otimao i Sibinjanin Janko. Od 1496. pripada bra&#263;i Cobor, Martinu i Imrihu. Nasledila su ga Martinova unu&#269;ad Jovan i Ana Pilsberger (prva &#382;ena Petra Baki&#263;a), i Imrihov sin Ga&scaron;par, &#269;ija &#263;e udovica Ursula &Scaron;arkanj postati druga &#382;ena Petra Baki&#263;a. Ga&scaron;parov sin Imrah II o&#382;eni&#263;e se Angelinom Baki&#263;, &#263;erkom Pavla Baki&#263;a. Oko 1532. godine O&scaron;tri kamen sa posedima pre&scaron;ao je u vlasni&scaron;tvo Pavla i Petra Baki&#263;a. Polovinu grada dobio je Petar &#382;enidbom. Drugu polovinu kupio je Pavle od Ga&scaron;para Cobora za 1700, a uz to i grad &Scaron;a&scaron;tin za 1500 zlatnih forinti. Godine 1540 &#382;ena despota Pavla Baki&#263;a, Teodora, Srpkinja iz Bosne, isplatila je Petru Baki&#263;u njegov deo. Sa svojim &#263;erkama Margitom i Angelinom, postala je jedini vlasnik grada i pripadaju&#263;eg imanja. Od 1554. polovina grada i poseda prelazi Petrovoj deci: Pavlu II i Ani, dok druga polovina pripada pomenutoj pavlovoj &#263;erki Angelini, udatoj za barona Imraha II Cobora, podnamesnika Ugarske. Dugo nakon Angelinine smrti u posedu O&scaron;trog kamena bili su Cobori, Angelinin sin i njegovi potomci. U po&#269;etku, dvorac se sastojao samo od stambene palate i karaule. U XV veku zgrade su postepeno pro&scaron;irene. Baki&#263;i su od O&scaron;trog kamena napravili pravi grad. Stara utvrda je popravljena i dogra&#273;ena, u&#269;vr&scaron;&#263;eni su stari i podignuti novi bedemi. Podigli su nekoliko zgrada i 15 odaja dovedeno je u red. Podignuti su ekonomski objekti i izgra&#273;ena kapela. Ceo grad je bio pokriven &scaron;indrom (krovni pokriva&#269; od cepanih jelovih ili hrastovih dasaka). Zamak je imao i pro&scaron;irenu osmatra&#269;nicu na grebenu, sa koje su se mogli videti i drugi zamkovi u okolini. Potomci Baki&#263;a tako&#273;e su dogra&#273;ivali. Krajem XVII veka grad je pripao poznatom vo&#273;i revolucije Imrihu Tekeliji (Imrich Th&ouml;k&ouml;ly). Nakon njega menjali su se vlasnici, grof Erdedi 1689. (Kri&scaron;tof Erd&#337;dy), porodice Turzo, Ba&#263;ani i Zi&#269;i. Potomak Zi&#269;ija, grof Eugen Zi&#269;i bio je bliski prijatelj srpskoga kralja Milana Obrenovi&#263;a i staratelj Milanovog vanbra&#269;nog sina &#272;or&#273;a. Po&#269;etkom XVIII veka tzv. &ldquo;&#269;e&scaron;ki put&rdquo; menja rutu i vodi kroz Bratislavu, &#269;ime je zamak O&scaron;tri kamen izgubio svoju funkciju. Krajem XVIII veka zamak je nasledila porodica Palfi, koja je sedi&scaron;te vlastelinstva prenela iz O&scaron;trog kamena u grad Moravski Sveti Jan. Od tada je zamak opusteo i od njega su ostale samo ru&scaron;evine. Kako se mo&#382;e videti na starim gravirama, O&scaron;tri kamen imao je izvanredan polo&#382;aj. Nalazi se na visokom grebenastom brdu, O&scaron;trom kamenu (570m), koji se sa za&scaron;titnim O&scaron;trim vrhom (761m) nadnosi nad Biksardskom dolinom. Sa isto&#269;ne strane &scaron;umovita nizbrdica, okomita ali pristupa&#269;na. S te strane spu&scaron;tali su se gradski bedemi, donji deo grada. Sa zapada ogromna dubodolina iz koje se te&scaron;ko mo&#382;e pri&#263;i gradu. Tamo se nalazilo jezero koje se pominje. Iz grada se otvara pogled nadaleko. Na bliski grad Korlatku, na grad Dobru Vodu, na gradove Bran&#269; i &#268;ahtice, posede Dra&scaron;kovi&#263;a. Zatim na despotov grad &Scaron;a&scaron;tin (&Scaron;a&scaron;var), posed Milo&scaron;a Belmu&#382;ovi&#263;a i Stevana Jak&scaron;i&#263;a-mla&#273;eg, ba&scaron;tinu i ve&#269;nu ku&#263;u despotove &#263;erke Angeline. U tom pravcu prostirali su se posedi Baki&#263;a sve do Sekula na Moravi, stare srpske naseobine iz despotovog vremena. preko &Scaron;a&scaron;tina &scaron;iri se pogled na Holi&#269;u (Ujvaru), najseverniji grad Baki&#263;a. U ovom kraju, od O&scaron;trog kamena do Holi&#269;a, gasilo se na&scaron;e srednjevekovno gospodstvo, sjaj i bogatstvo. Tu je presu&scaron;ila vlastelinska krv na&scaron;e iseljene gospode. O&scaron;tri kamen danas je u ru&scaron;evinama. Me&#273;utim, jo&scaron; uvek se raspoznaju pojedine odaje kojima je nekada odjekivao srpski &scaron;umadijski naglasak. Izvori i fotografije: Tragom poslednjeg srpskog despota, R. Kovijani&#263;, Beograd 1938; hrady-zamky.sk; cs.wikipedia.org, en.wikipedia.org, planetslovakia.sk.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4890,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[60,64,56,756,757,758,14,759,760,761],"class_list":["post-4886","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-istorija","tag-jelisaveta-nemanjic","tag-kralj-dragutin-nemanjic","tag-ludovik-anzujski","tag-pavle-bakic","tag-petar-bakic","tag-slovacka","tag-srednji-vek","tag-srpska-plemicka-porodica-bakic","tag-stari-dvorci","tag-stari-zamkovi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4886","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4886"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4886\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4926,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4886\/revisions\/4926"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4890"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4886"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4886"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4886"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}