Radi\u010d Petrovi\u0107 bio je junak i rodoljub, frajkorski kapetan, vojvoda u Prvom srpskom ustanku i u\u010desnik Drugog srpskog ustanka. Osim protiv Turaka, ratovao je i u austrijskoj vojsci protiv Francuza. Ro\u0111en je u selu Siokovac kod Jagodine 1738. ili 1740. godine, odakle je sa drugim Srbima pre\u0161ao u Srem i stavio se u pograni\u010dnu vojnu slu\u017ebu. Tu po\u010dinje njegova bogata vojni\u010dka karijera o kojoj se prili\u010dno dosta zna. Ono \u0161to je manje poznato je njegov privatni \u017eivot. Sa\u010duvan je podatak da je nosio trideset bojnih rana, da ga je Kara\u0111or\u0111e dr\u017eao za prijatelja, uzor, i smatrao poo\u010dimom, da se \u017eenio tri puta, kao i da je iz tih brakova imao dva sina i jednu k\u0107er. <\/p>\n\n\n\n
U knjizi “Kapetan Radi\u010d Petrovi\u0107 i pokr\u0161tenica Zorka”<\/em>, koju je napisao i 1866. godine objavio Joksim Novi\u0107 Oto\u010danin, nalazimo spomene Radi\u010deve druge i tre\u0107e \u017eene. Iako se radi o “istinitoj pripovijesti”, poznato je da je Oto\u010danin u svoje romanti\u010dne “pripovijesti” unosio dosta istorijskih podataka, o \u010demu svedo\u010de i fusnote u kojima on oboga\u0107uje i poja\u0161njava pri\u010du svojim li\u010dnim se\u0107anjima i saznanjima.<\/p>\n\n\n\n Tako o Radi\u010devoj drugoj \u017eeni pi\u0161e slede\u0107e:<\/p>\n\n\n\n “Kad su Srbi na Prvozvanog Andriju na juri\u0161 preuzeli Biograd, zapalo je puno turskoga roblja Srbima kao plja\u010dka. U kapetana ih je Radi\u010da bilo kao, \u0161tono reku, gnjilih kru\u0161aka. On je bio udovac, i po nagovoru je jednu mladu i lijepu kadunu, i krstio i vjen\u010dao za se. Toj je pokr\u0161tenici bilo ime Zobeida*, i bila je rodom iz Fo\u010di\u0107eve ku\u0107e, a bila je udata u U\u017eice. Radi\u010d je sam za nju kazivao da je bila grje\u0161no dijete i da joj jo\u0161 nije bilo ni dvadeset punih ljeta, kad se s njome sastao.<\/em>.. Mlada pokr\u0161tenica tu\u017ea\u0161e za svojim mladim mu\u017eem, kako za njom gine … i da se sad nalazi u Zvorniku na Drini… Osman-beg Kuki\u0107 bje\u0161e taj mladi U\u017ei\u010danin i prvi mu\u017e Zobeidin, kojoj su nadjenuli ime Zorka na kr\u0161tenju…”<\/em><\/p>\n\n\n\n Na ovome mestu pisac dodaje fusnotu u kojoj ka\u017ee:<\/p>\n\n\n\n “* Eto je do skora \u017eivjela, a ne znam je li i umrla, i ako je vrlo stara, neka pokr\u0161tenica \u017divkovi\u0107ka u Biogradu, \u0161to je bila sa velikim dahijom Aganlijom, dok je Srbi ne zarobi\u0161e na Prvozvanog Andriju. Sila je onda bilo pokr\u0161tenica, \u0161to su se poudavale bile za Srbe.”<\/em><\/p>\n\n\n\n Osvajanje Beograda desilo se 1806. godine. Radi\u010d je tada imao 66 ili 68 godina, i ako mo\u017eemo verovati Oto\u010daninu, po tome izlazi da je od mlade Zobeide bio stariji oko 50 godina. I pisac, kada opisuje po\u010detak prvog srpskog ustanka, za Radi\u010da ka\u017ee: “Bio je hrabar i umjetan poglavar vojsci svojoj, a naj\u017ee\u0161\u0107i du\u0161manin Tur\u010dinu. Tada mu je bilo ve\u0107 preko \u0161eset godina; no bio je krepak i jaka ljudina.”<\/em><\/p>\n\n\n\n Nakon \u0161to je Zorka, prema pripovijesti, pobegla od Radi\u010da, i oti\u0161la sa svojim prvim mu\u017eem Osman-begom, na poslednje dve stranice knjige nalazimo na pri\u010du o Radi\u010devoj tre\u0107oj \u017eeni:<\/p>\n\n\n\n “Ali kad pro\u0111e jedno dva mjeseca dana, do\u0111e neki karavan od U\u017eica upravo kapetanu Radi\u010du u avliju. Karvand\u017eije mu donije\u0161e jednu lijepu mladu Sarajevku, u koje je bilo malo dijete od godine dana. Njoj je bilo ime Alka, a djetetu joj Risto*”<\/em><\/p>\n\n\n\n Za ovog Ristu pisac u fusnoti navodi:<\/p>\n\n\n\n “* Koji je \u017eivjeo do skora u Srijemu u Irigu kao moler, i znao je kako mi je sam kazivao, molovati prili\u010dno ikone, a i sobe po ku\u0107ama.”<\/em><\/p>\n\n\n\n Pripovjest se nastavlja slede\u0107im re\u010dima:<\/p>\n\n\n\n Ona dade kapetanu Radi\u010du knjigu od Osman-bega i Zobeide… Posla\u0161e mi Zorki zamjenu ovu Sarajevku… Nije po tome pro\u0161lo ni nedjelja dana a kapetan se Radi\u010d o\u017eeni Sarajevkom Alkom i posini joj sina Rista. S njom je lijepo \u017eivjeo i rodio k\u0107er Katu*”<\/em><\/p>\n\n\n\n Za ovu Katu pisac u fusnoti pi\u0161e:<\/p>\n\n\n\n “* Kata je, mislim, i sad \u017eiva u Vla\u0161koj neg\u0111e, g\u0111e je bila udata, a i mater sam joj staru Alku Radi\u010devicu do pred bunu po\u010desto vi\u0111ao u Biogradu u ku\u0107i Milo\u0161a Mrcailovi\u0107a, i nikad se ne mogu na\u010duditi, kako me je ta starka poznala, \u0161to me nije vidjela od moje osme godine do trideset pete.”<\/em><\/p>\n\n\n\n O prvoj Radi\u010devoj \u017eeni nema u knjizi pomena, osim navoda da je Radi\u010d “udovac”. Pri\u010da po\u010dinje opisom sela Jakova u koje je Radi\u010d pre\u0161ao iz Srbije “sa svoja tri sina, Milovanom i Jovanom i Mijailom, koji su ve\u0107 veliki bili.”<\/em> Radi\u010d je u trenutku prelaska u Srem bio ve\u0107 u zrelim godinama pa se mo\u017ee zaklju\u010diti da se prvi put, kao mlad \u010dovek, o\u017eenio u Srbiji, u selu Siokovcu. Istorijski izvori i ova “istinita pripovijest” vrlo malo se razlikuju. Prema istorijskoj literaturi Radi\u010d je iz prvog braka imao dva sina, dok Oto\u010danin pi\u0161e da je iz Srbije pre\u0161ao sa tri sina i navodi njihova imena. Dalje, danas mo\u017eemo pro\u010ditati da iz drugog braka nije imao poroda, a da mu se iz tre\u0107eg braka rodila \u0107erka, \u0161to se poklapa sa radnjom Oto\u010daninove knjige, u kojoj Radi\u010d sa Zorkom nema dece, a sa Alkom Sarajkom, verovatno u sedamdesetim godinama \u017eivota, dobija k\u0107er Katu.<\/p>\n\n\n\n Radi\u010d Petrovi\u0107 pogubljen je od strane Turaka 1816. godine. Imao je oko 78 godina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Radič Petrović bio je junak i rodoljub, frajkorski kapetan, vojvoda u Prvom srpskom ustanku i učesnik Drugog srpskog ustanka. Osim protiv Turaka, ratovao je i u austrijskoj vojsci protiv Francuza. Rođen je u selu Siokovac kod Jagodine 1738. ili 1740. godine, odakle je sa drugim Srbima prešao u Srem i stavio se u pograničnu vojnu službu. Tu počinje njegova bogata vojnička karijera o kojoj se prilično dosta zna. Ono što je manje poznato je njegov privatni život. Sačuvan je podatak da je nosio trideset bojnih rana, da ga je Karađorđe držao za prijatelja, uzor, i smatrao poočimom, da se ženio tri puta, kao i da je iz tih brakova imao dva sina i jednu kćer. U knjizi “Kapetan Radič Petrović i pokrštenica Zorka”, koju je napisao i 1866. godine objavio Joksim Nović Otočanin, nalazimo spomene Radičeve druge i treće žene. Iako se radi o “istinitoj pripovijesti”, poznato je da je Otočanin u svoje romantične “pripovijesti” unosio dosta istorijskih podataka, o čemu svedoče i fusnote u kojima on obogaćuje i pojašnjava priču svojim ličnim sećanjima i saznanjima. Tako o Radičevoj drugoj ženi piše sledeće: “Kad su Srbi na Prvozvanog Andriju na juriš preuzeli Biograd, zapalo je puno turskoga roblja Srbima kao pljačka. U kapetana ih je Radiča bilo kao, štono reku, gnjilih krušaka. On je bio udovac, i po nagovoru je jednu mladu i lijepu kadunu, i krstio i vjenčao za se. Toj je pokrštenici bilo ime Zobeida*, i bila je rodom iz Fočićeve kuće, a bila je udata u Užice. Radič je sam za nju kazivao da je bila grješno dijete i da joj još nije bilo ni dvadeset punih ljeta, kad se s njome sastao… Mlada pokrštenica tužaše za svojim mladim mužem, kako za njom gine … i da se sad nalazi u Zvorniku na Drini… Osman-beg Kukić bješe taj mladi Užičanin i prvi muž Zobeidin, kojoj su nadjenuli ime Zorka na krštenju…” Na ovome mestu pisac dodaje fusnotu u kojoj kaže: “* Eto je do skora živjela, a ne znam je li i umrla, i ako je vrlo stara, neka pokrštenica Živkovićka u Biogradu, što je bila sa velikim dahijom Aganlijom, dok je Srbi ne zarobiše na Prvozvanog Andriju. Sila je onda bilo pokrštenica, što su se poudavale bile za Srbe.” Osvajanje Beograda desilo se 1806. godine. Radič je tada imao 66 ili 68 godina, i ako možemo verovati Otočaninu, po tome izlazi da je od mlade Zobeide bio stariji oko 50 godina. I pisac, kada opisuje početak prvog srpskog ustanka, za Radiča kaže: “Bio je hrabar i umjetan poglavar vojsci svojoj, a najžešći dušmanin Turčinu. Tada mu je bilo već preko šeset godina; no bio je krepak i jaka ljudina.” Nakon što je Zorka, prema pripovijesti, pobegla od Radiča, i otišla sa svojim prvim mužem Osman-begom, na poslednje dve stranice knjige nalazimo na priču o Radičevoj trećoj ženi: “Ali kad prođe jedno dva mjeseca dana, dođe neki karavan od Užica upravo kapetanu Radiču u avliju. Karvandžije mu doniješe jednu lijepu mladu Sarajevku, u koje je bilo malo dijete od godine dana. Njoj je bilo ime Alka, a djetetu joj Risto*” Za ovog Ristu pisac u fusnoti navodi: “* Koji je živjeo do skora u Srijemu u Irigu kao moler, i znao je kako mi je sam kazivao, molovati prilično ikone, a i sobe po kućama.” Pripovjest se nastavlja sledećim rečima: Ona dade kapetanu Radiču knjigu od Osman-bega i Zobeide… Poslaše mi Zorki zamjenu ovu Sarajevku… Nije po tome prošlo ni nedjelja dana a kapetan se Radič oženi Sarajevkom Alkom i posini joj sina Rista. S njom je lijepo živjeo i rodio kćer Katu*” Za ovu Katu pisac u fusnoti piše: “* Kata je, mislim, i sad živa u Vlaškoj negđe, gđe je bila udata, a i mater sam joj staru Alku Radičevicu do pred bunu počesto viđao u Biogradu u kući Miloša Mrcailovića, i nikad se ne mogu načuditi, kako me je ta starka poznala, što me nije vidjela od moje osme godine do trideset pete.” O prvoj Radičevoj ženi nema u knjizi pomena, osim navoda da je Radič “udovac”. Priča počinje opisom sela Jakova u koje je Radič prešao iz Srbije “sa svoja tri sina, Milovanom i Jovanom i Mijailom, koji su već veliki bili.” Radič je u trenutku prelaska u Srem bio već u zrelim godinama pa se može zaključiti da se prvi put, kao mlad čovek, oženio u Srbiji, u selu Siokovcu. Istorijski izvori i ova “istinita pripovijest” vrlo malo se razlikuju. Prema istorijskoj literaturi Radič je iz prvog braka imao dva sina, dok Otočanin piše da je iz Srbije prešao sa tri sina i navodi njihova imena. Dalje, danas možemo pročitati da iz drugog braka nije imao poroda, a da mu se iz trećeg braka rodila ćerka, što se poklapa sa radnjom Otočaninove knjige, u kojoj Radič sa Zorkom nema dece, a sa Alkom Sarajkom, verovatno u sedamdesetim godinama života, dobija kćer Katu. Radič Petrović pogubljen je od strane Turaka 1816. godine. Imao je oko 78 godina.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":5087,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[801,799,798,800,181],"class_list":["post-5079","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-istorija","tag-jagodina","tag-jakovo","tag-prvi-srpski-ustanak","tag-radic-petrovic","tag-srem"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5079","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5079"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5079\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5088,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5079\/revisions\/5088"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5087"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5079"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5079"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/aknjige.com\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5079"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}