Istorija

Gde se nalazila kuća Drage Mašin u Beogradu?

Jednom dobar novinar, uvek dobar novinar. Ako želimo da saznamo gde je živela udovica Draga Mašin pre udaje za kralja Aleksandra Obrenovića, moraćemo da priupitamo jednog starog novinara, Peru Todorovića. U Todorovićevom podlistu “Ogledalo“, koji je od 19. oktobra 1903. izlazio uz “Male novine”, u članku pod naslovom “Krstovi i grobovi”, Pera otkriva lokaciju svog, kao i prebivališta dvorske dame i buduće srpske kraljice Drage.

Pre svoje udadbe za kralja Aleksandra, pok. kraljica Draga bila je naša prva komšinica u Beogradu. Kuće su nam bile jedna prema drugoj, obadve na uglu Sv. Savske i Zorine (Kneginje Zorke), naša s desne, a njena s leve strane idući sv. savskoj crkvici. Ranije to je bila kuća pok. Makenzija, Engleza, koji je ovaj kraj Beograda i stvorio, a docnije je prešla u svojinu g. Nastasa Antonovića predsednika Kasacije u penziji, koji i sada tu živi.

Naravno, da onda nije niko ni sanjao, da će ova ista g-đa Draga Mašin jednog dana metuti na glavu krunu kraljevsku i poneti zavidnu titulu kraljice srpske. Znali smo da je milosnica kraljeva, češće smo je viđali kad u suton seda u kola da ide, ili se u svanuće vraća sa svojih ljubavnih sastanaka, i računali smo, da je ona tom ulogom svojom potpuno zadovoljna.

(Originalni pravopis nije menjan)

Fransis Makenzi preminuo je 1895. godine, iste godine kada mladi kralj Aleksandar stiže u Bijaric, u vilu “Sašino”, gde upoznaje dvorsku damu Dragu Mašin. Aleksandar i Draga su se venčali 23. jula 1900. godine, pa je jasno da period koji opisuje Pera Todorović možemo smestiti između godina 1895. i 1900. U današnje vreme, kada od Hrama krenete ka Slaviji ulicom Svetog Save, na raskrsnici sa ulicom Kneginje Zorke (nekada Ivana Milutinovića), sa desne strane nalazi se parkić gde su mnogi čekali da ih prime u zubarskoj ambulanti, koja je radila dan i noć. E tu, na mestu tog parkića nalazila se kuća Drage Mašin. Kuća Pere Todorovića nalazila se preko puta, levo od parkića, na mestu gde je danas kiosk i neka zgrada iz 60-tih godina XX veka.


Izgled kuće Fransisa Makenzija, a kasnije Drage Mašin, krajem XIX veka (Beogradski stranci, str. 147, TOB, Beograd 2009)

Osnova za potvrdu Perinih reči je podatak da je pre Draginog dolaska, tu stanovao Fransis Makenzi. U Godišnjaku grada Beograda (knj. XLII/1995), u tekstu Svetlane V. Nedić “Sala mira”, se kaže sledeće:

“Na Englezovcu je stanovao i njegov osnivač. Makenzijeva kuća nalazila se na mestu današnje zelene površine na uglu ulica Svetog Save i Ivana Milutinovića.”


Nismo trebali sumnjati u zapis koji nam je u svom “Ogledalu” ostavio savremenik dešavanja, Pera Todorović, koji je bio vrstan novinar i pre svega istinoljubac. Nije mi bilo teško da prošetam par stotina metara i uslikam kako danas izgleda to mesto.

Ugao ulica Svetog Save i Kneginje Zorke danas (gore) i nekada (dole). Pogled ka crkvi Sv. Save
Ugao ulica Svetog Save i Kneginje Zorke. Pogled ka Slaviji

2 Comments

  • Anastazija Tomić

    Predivna priča, za mene kao novosadsko dete, udato za momka sa Crvenog Krsta, sada već gospođu u godinama, interes za našu istoriju i njeno čuvanje postaje pitanje obraza i časti. Obradovali ste me fotografijama ulica kroz koje prolazim tridesetak godina, a ovakve činjenice još niko nije publikovao za malo širi auditorijum. Bilo bi veoma lepo, kada bi se obilazak ovakvih mesta uvrstio u redovne turističke obilaske, obzirom da je blizu svim sadržajima koji se več nalaze u vodičima, naravno, uz kratak osvrt na istorijske događaje koji su vezani za osobe koje su potekle sa ovih prostora. A, možda, organizovati javno čitanje ovakvih starih, interesantnih članaka, od strane naših glumaca, uz prigodne projekcije fotografija i starih razglednica, možda uz neku manifestaciju posvećenu Beogradu, možda samostalno, ako bude interesa. Vama veliko hvala, na izboru teksta, uživala sam,

    srdačan pozdrav, Anastazija Tomić

  • Filip Tomašević

    Pre svega, hvala što ste odvojili vreme za ovaj Blog. Drago mi je da vam se dopao tekst. Ja pomalo istražujem, pišem, pa možda ovaj i slični tekstovi inspirišu neke druge ljude i rode se neke nove ideje. Pozdrav