U vrlo interesantnom delu koje nosi naslov “Veština trgovanja, ogledi iz trgovine za trgovinu“, čiji je pisac Dušan Slavić, jedno od poslednjih poglavlja nosi naziv “Trgovčeva domaća biblioteka” (str. 121-122). U tom kratkom poglavlju autor navodi niz knjiga koje jedan ozbiljan trgovac mora posedovati i pročitati. Moram ovde da napomenem da se na kraju knjige, nakon strane 123, pa do strane 136, nalaze vrlo lepe kolor ilustracije. Neke od njih možete videti klikom ovde. Šta kaže Slavić u ovoj svojoj knjizi objavljenoj 1921. godine:
“Govoriti o domaćim bibliotekama naših trgovaca, kad ne bi bilo žalosno, bilo bi smešno. One i ne postoje. Zato ću na ovom mestu izneti spisak knjiga, kojima treba svaki trgovac i trgovački pomoćnik da udari temelj svoje domaće biblioteke:
Karakter – S. Smajls link
O dužnostima – S. Smajls
Štednja – S. Smajls
Carstvo poslova – A. Karnedži
O uslovima uspeha – Čedomilj Mijatović (ovo delo sam pročitao i u njemu Mijatović takođe preporučuje gore spomenute knjige od S. Smajlsa) link
Istorija trgovine – Čed. Mijatović link
Nauka o trgovini – Br. Todorović
Trgovačka računica – Br. Todorović
Stara srpska trgovina – Kosta Kostić
Nauk o trgovini – Oton Bošnjak
Mudrost i sudbina – M. Materlink
Samopouzdanje vodi pobjedi – O.S. Marden
Bićeš trgovac – Šelej Ber
Kako se čita bilans – P. Tauber
Kako mlad trgovac najbolje da očeliči svoj karakter – Čeks (moguće da se zapravo radi o autoru Hermanu Čukeu, link)
Trgovačka radnja – H. Rajter
Govori i rasprave političko-ekonomske – K. Stojanović
Osnovi političke ekonomije – Dr. M. Nedeljković
Vaspitanje volje – Žil Pajo link
Inicijativa i smelost – J. B. Vitson
Veština čitanja – Emil Fage link
Mudrost života – Montegaco
Sva izdanja Srpske književne zadruge (s obzirom da je ovo delo izašlo 1921, ovo se odnosi na izdanja SKZ do 1914. godine, što i jesu zadrugina najbolja izdanja)
Trgovinska žurnalistika u našoj zemlji zastupljena je sa 22 lista, od kog bi broja jedna dobra polovina mogla otpasti, jer ih stvarna potreba nije pokrenula, a sve što potreba ne pokreće, radi se kao od bede, površno. “Trgovinski glasnik”, organ beogradske trgovačke omladine, stoji na zavidnoj visini i jedini je koji zaslužuje da se trgovcima može preporučiti.”
O Autoru
Dušan Slavić (1882—1940) bio je srpski književnik, knjižar, novinar i najplodniji pisac koji je u Beogradu radio u knjižarstvu. Rođen je u Mostaru 8. jula 1882. godine, a umro u Pančevu 19. decembra 1940. godine, gde je pre toga živeo preko deset godina sa suprugom Sofijom.
Doprinos srpskom knjižarstvu
Ne zna se sa sigurnošću gde je Slavić izučavao knjižarstvo. Dr Dragoslav Ljubibratić, s kojim se Slavić sastajao još 1914. godine u kafani „Zlatna moruna”, tvrdio je 1960. godine da je za vreme atentata u Sarajevu Slavić bio knjižar u Beogradu. Pošto ga nema u spisku beogradskih knjižara u „Šematizmu Kraljevine Srbije za 1913. godinu”, pretpostavlja se da je otvorio knjižaru sledeće godine i najverovatnije radio u nekoj od beogradskih knjižara.
Jaroslav Merhaut u svom Adresaru knjižara iz 1923. godine navodi da je Slavić držao Knjižarski komisionarski zavod u Kosmajskoj 13 u Beogradu. Rudolf Franja Mađer, u prikazu kalendara „Nova zora”, piše 1925. godine: „Ima u Beogradu jedan siromašan knjižar bez knjižare, koji ne otvara svoju radnju samo zato što se ne može pomiriti s pomišlju, da otvori knjižaru, koju bi imao održavati svim ostalim, samo ne pravim knjižarskim poslom. Jedini knjižar u nas je svršio stručnu školu u Nemačkoj, Dušan Slavić, studira i uči stalno i piše interesantne stvari iz oblasti svoga zvanja (…)”. I sam Slavić je potvrdio svoju stručnost i ljubav prema knjižarstvu. Pisao je 1932. godine: “Iako sam silom prilika udaljen iz knjižarstva, ipak moja ljubav prema razvoju našeg mladog knjižarstva nije se toliko umanjila. Kao školovani knjižar, kao dugogodišnji sekretar Knjižarskog udruženja i ureednik „Knjižarskog glasnika”, ja sam pažljivo ispitivao sve uzroke koji koče razvoj knjižarske trgovine.”
Takođe je i pisao o knjižarstvu. Još 1919. godine objavio je Beogradskoj Tribuni članak „Disharmonija između knjižarstva i književnosti”, u kojem se osvrnuo na knjižarstvo pre rata. U ovom članku Slavić je ukazao na slabosti u srpskom knjižarstvu i dao predlog šta uraditi tako da knjižarstvo može poslužiti i narodu i državi. U ovom članku je započeta i ideja o stvaranju Knjižarskog društva u Beogradu, čiji je sekretar bio Slavić sve do 1926. godine.
Pored toga što je bio sekretar Knjižarskog društva, bio je i urednik organa tog udruženja, Knjižarskog glasnika od 1921. do 1926. godine. Od njegovih članaka u ovom glasniku značajniji su: „Naše neprilike”, „Sirota knjiga”, „Zaštita književne svojine”, „Reč, dve o knjižarstvu”. U članku „Svaka dužnosti povlači i pravo” iz 1932. godine, Slavić iznosi svoje misli i zaključke o knjižarima i njihovom položaju, kao i uzroke koji koče razvoj knjižarstva u Kraljevini Jugoslaviji.
Izvori: Veština trgovanja, ogledi iz trgovine za trgovinu, Dušan Slavić, Zagreb 1921; Vikipedija, Durković-Jakšić, Ljubomir (1974). „O Dušanu Slaviću”, Godišnjak grada Beograda 21
