O starim knjigama

O očuvanju uma. Nevidljiva borba od Nikodima Agiorita

Kako se u predgovoru kaže, Nikodim Agiorit (Nicodemus the Hagiorite, 1748-1809) bio je monah manastira Dionisijat na Svetoj Gori. Godine 1782. objavio je u Veneciji knjigu pod nazivom Filokalija (Dobrotoljublje), izbor tekstova iz asketskih spisa. Četrnaest godina kasnije, Nikodim Agiorit štampao je u Veneciji svoju drugu knjigu pod nazivom Aoratospolemos (Nevidljiva borba). Autor je, proučivši praktiku duhovnog usavršavanja, kako kod istočnih, tako i kod zapadnih monaha, objavio knjigu koja predstavlja univerzalno hrišćansko iskustvo o načinu duhovnog usavršavanja. Nevidljiva borba je prvi put prevedena na moderan srpski jezik, možda 70-tih ili početkom 80-tih godina XX veka. Prekucana na pisaćoj mašini, umnožena je u ne više od desetak primeraka. Za pasionirane bibliofile može biti koristan podatak da je drugo izdanje Dobrotoljublja, prvo na slovensko-ruskom jeziku, objavljeno 1793. godine u Petrogradu. Izdanje je priredio Pajsije Veličkovski (1722-1794).

Ovde bih izdvojio par rečenica iz poglavlja koje, iako staro nekoliko vekova, zvuči vrlo savremeno i govori o očuvanju uma. Neznatno sam ih izmenio kako bi ih čitalac lakše razumeo i primenio u savremenom svetu.

Kao što je neophodno čuvati um od neznanja, tako je potrebno čuvati ga i od mnogog praznog znanja. Jer, ako se um puni mnogim znanjem, ne isključujući tu i sujetno, nepotrebno i štetno, postaće nesposoban da saznaje šta je dobro. Priče o onome što se događa bolje neka prolaze mimo tebe. Prevrati u raznim zemljama bolje neka budu za tebe kao da ih nije bilo. Kada baš i budeš imao prilike da čuješ o njima, radije zaboravi na to što brže možeš. Evo šta veli sv. Vasilije: “Neka ti slušanje vesti iz sveta bude gorka hrana, a slatke kao med pouke duhovnih ljudi.”

Ovaj deo je posebno interesantan i može se odnositi na današnje vreme u kojem je prosečna ljudska jedinka sa svih strana bombardovana velikim brojem nepotrebnih, nekorisnih i uglavnom negativnih informacija. Primer toga su internet vesti, TV vesti i emisije u kojima preovladavaju ubistva, pljačke, nasilje, nepogode i razne ljudske nesreće. Zatim blaže, ali podjednako beskorisne inormacije, ko je kako obučen i koliko to košta, koliki su računi za grejanje u Nikaragvi, ko je sa kim, ko je gde, i tako dalje. Kod nas u kući se televizor ne gleda već godinama, osim retkih izuzetaka, film ili utakmica. Dnevne novine ne čitamo, internet portale koji se bave pomenutim temama ne otvaramo, kao da ne postoje. Birajte informacije kao što birate hranu, vi ste ono što pojedete.

Interesovanje za mnoge stvari je često plod gordosti i hrana za samoljublje. To su samo zamke zlog duha, koji tako pokušava da ovlada nečijim umom i voljom. Zbog toga ubacuje, osobito onima koji su sposobniji i skloniji filosofiranju, visoke i divne misli. A oni, zanevši se zadovoljstvom da raspredaju o visokim stvarima, zaboravljaju da čuvaju čistotu srca i da smireno misle o sebi, kontrolišući svoje strasti. Vezani lancima gordosti i samouverenosti od svog uma stvaraju idola, i, malo po malo, dolaze do uverenja, a to i ne primećuju, da više nemaju potrebe za savetima drugih, te u svakoj prilici pribegavaju samo i isključivo sopstvenom sudu. Gordost uma je gora od gordosti volje, jer, um je još u stanju da izleči gordost volje, ali kada se sam um gordo uveri da je ono što on misli jedino ispravno, ko će ga u tome razuveriti. Može li takav čovek poslušati bilo koga, kada je gordo uveren da su njegove misli i stavovi pravilniji neko drugih ljudi. Zato je potrebno povesti borbu protiv gordosti uma, pre nego što ona uzme maha.

Kad je um u svom prirodnom stanju i nije pomračen strašću, on je slobodan i čist, te je sposoban da saznaje istinu, da pronikne u dubinu stvari. Mi ne sudimo pravilno zato što ne gledamo dubinu stvari, nego se na prvi pogled, sudeći samo po spoljašnosti, ispunjavamo ljubavlju ili mržnjom. Ovo dvoje zamračuju um te ne može pravilno da rasuđuje. Zato kada posmatraš nešto ili misliš o nečemu, ne dozvoli da se odmah zaneseš ljubavlju ili mržnjom prema tome i da donosiš prevremene ocene, nego nezainteresovano posmatraj sa distance, čistim umom. Ako uradiš suprotno, te od prvog pogleda nešto zavoliš ili omrzneš, tvoj um već nije u stanu pravilno da sudi. Ta strast koja ide ispred suđenja, postavlja se kao zid između uma i stvari, zaklanja um i sprečava da čovek ispravno rasuđuje. Što se više povećavaju strasti, ljubav ili mržnja, to se um sve više pomračuje. Tako se dešava kada čovek ne obuzdava sebe, nego dopusti da zavoli ili omrzne nešto pre nego što o tome dobro promisli.