Radič Petrović bio je junak i rodoljub, frajkorski kapetan, vojvoda u Prvom srpskom ustanku i učesnik Drugog srpskog ustanka. Osim protiv Turaka, ratovao je i u austrijskoj vojsci protiv Francuza. Rođen je u selu Siokovac kod Jagodine 1738. ili 1740. godine, odakle je sa drugim Srbima prešao u Srem i stavio se u pograničnu vojnu službu. Tu počinje njegova bogata vojnička karijera o kojoj se prilično dosta zna. Ono što je manje poznato je njegov privatni život. Sačuvan je podatak da je nosio trideset bojnih rana, da ga je Karađorđe držao za prijatelja, uzor, i smatrao poočimom, da se ženio tri puta, kao i da je iz tih brakova imao dva sina i jednu kćer.
U knjizi “Kapetan Radič Petrović i pokrštenica Zorka”, koju je napisao i 1866. godine objavio Joksim Nović Otočanin, nalazimo spomene Radičeve druge i treće žene. Iako se radi o “istinitoj pripovijesti”, poznato je da je Otočanin u svoje romantične “pripovijesti” unosio dosta istorijskih podataka, o čemu svedoče i fusnote u kojima on obogaćuje i pojašnjava priču svojim ličnim sećanjima i saznanjima.
Tako o Radičevoj drugoj ženi piše sledeće:
“Kad su Srbi na Prvozvanog Andriju na juriš preuzeli Biograd, zapalo je puno turskoga roblja Srbima kao pljačka. U kapetana ih je Radiča bilo kao, štono reku, gnjilih krušaka. On je bio udovac, i po nagovoru je jednu mladu i lijepu kadunu, i krstio i vjenčao za se. Toj je pokrštenici bilo ime Zobeida*, i bila je rodom iz Fočićeve kuće, a bila je udata u Užice. Radič je sam za nju kazivao da je bila grješno dijete i da joj još nije bilo ni dvadeset punih ljeta, kad se s njome sastao... Mlada pokrštenica tužaše za svojim mladim mužem, kako za njom gine … i da se sad nalazi u Zvorniku na Drini… Osman-beg Kukić bješe taj mladi Užičanin i prvi muž Zobeidin, kojoj su nadjenuli ime Zorka na krštenju…”
Na ovome mestu pisac dodaje fusnotu u kojoj kaže:
“* Eto je do skora živjela, a ne znam je li i umrla, i ako je vrlo stara, neka pokrštenica Živkovićka u Biogradu, što je bila sa velikim dahijom Aganlijom, dok je Srbi ne zarobiše na Prvozvanog Andriju. Sila je onda bilo pokrštenica, što su se poudavale bile za Srbe.”
Osvajanje Beograda desilo se 1806. godine. Radič je tada imao 66 ili 68 godina, i ako možemo verovati Otočaninu, po tome izlazi da je od mlade Zobeide bio stariji oko 50 godina. I pisac, kada opisuje početak prvog srpskog ustanka, za Radiča kaže: “Bio je hrabar i umjetan poglavar vojsci svojoj, a najžešći dušmanin Turčinu. Tada mu je bilo već preko šeset godina; no bio je krepak i jaka ljudina.”
Nakon što je Zorka, prema pripovijesti, pobegla od Radiča, i otišla sa svojim prvim mužem Osman-begom, na poslednje dve stranice knjige nalazimo na priču o Radičevoj trećoj ženi:
“Ali kad prođe jedno dva mjeseca dana, dođe neki karavan od Užica upravo kapetanu Radiču u avliju. Karvandžije mu doniješe jednu lijepu mladu Sarajevku, u koje je bilo malo dijete od godine dana. Njoj je bilo ime Alka, a djetetu joj Risto*”
Za ovog Ristu pisac u fusnoti navodi:
“* Koji je živjeo do skora u Srijemu u Irigu kao moler, i znao je kako mi je sam kazivao, molovati prilično ikone, a i sobe po kućama.”
Pripovjest se nastavlja sledećim rečima:
Ona dade kapetanu Radiču knjigu od Osman-bega i Zobeide… Poslaše mi Zorki zamjenu ovu Sarajevku… Nije po tome prošlo ni nedjelja dana a kapetan se Radič oženi Sarajevkom Alkom i posini joj sina Rista. S njom je lijepo živjeo i rodio kćer Katu*”
Za ovu Katu pisac u fusnoti piše:
“* Kata je, mislim, i sad živa u Vlaškoj negđe, gđe je bila udata, a i mater sam joj staru Alku Radičevicu do pred bunu počesto viđao u Biogradu u kući Miloša Mrcailovića, i nikad se ne mogu načuditi, kako me je ta starka poznala, što me nije vidjela od moje osme godine do trideset pete.”
O prvoj Radičevoj ženi nema u knjizi pomena, osim navoda da je Radič “udovac”. Priča počinje opisom sela Jakova u koje je Radič prešao iz Srbije “sa svoja tri sina, Milovanom i Jovanom i Mijailom, koji su već veliki bili.” Radič je u trenutku prelaska u Srem bio već u zrelim godinama pa se može zaključiti da se prvi put, kao mlad čovek, oženio u Srbiji, u selu Siokovcu. Istorijski izvori i ova “istinita pripovijest” vrlo malo se razlikuju. Prema istorijskoj literaturi Radič je iz prvog braka imao dva sina, dok Otočanin piše da je iz Srbije prešao sa tri sina i navodi njihova imena. Dalje, danas možemo pročitati da iz drugog braka nije imao poroda, a da mu se iz trećeg braka rodila ćerka, što se poklapa sa radnjom Otočaninove knjige, u kojoj Radič sa Zorkom nema dece, a sa Alkom Sarajkom, verovatno u sedamdesetim godinama života, dobija kćer Katu.
Radič Petrović pogubljen je od strane Turaka 1816. godine. Imao je oko 78 godina.
