O knjigama

“Logos” u knjizi Reze Aslana “Bog, ljudska istorija”

Upravo sam pročitao knjigu “Bog, ljudska istorija” autora koji se zove Reza Aslan. Interesantna ideja, ali iskreno, knjigom nisam posebno oduševljen. Knjiga ostavlja utisak kao da čitate vrlo sažetu skriptu iz antropologije i antropologije religije. Kao što rekoh, dosta sažeto, često vrlo površno ali sa par briljantnih momenata. Pošteno govoreći, na malo više od 200 strana i ne može se bolje o tako širokoj temi. Kada je hrišćanstvo u pitanju autor obrađuje poreklo, nastanak religije, njene početke i razdor istoka i zapada. Obrađeni su naravno skoro svi vidovi religijskog života od prapočetaka do X veka. Za nekog ko o religijama sveta ne zna ništa ili vrlo malo, ova knjiga nije loš izbor i za preporuku je. Izdavač je Laguna, prevod sa engleskog Nenad Dropulić. Naslov originala je God : A Human History.

Šta o Bogu Logosu kaže Reza Aslan

“U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog.” To su prve reči Jevanđelja po Jovanu. Od trenutka kada su napisane pre gotovo dve hiljade godina predstavljaju glavnu liniju podele između hrišćanstva i jevrejke religije iz koje je hrišćanstvo nastalo.

Jevanđelje po Jovanu oslanja se na poseban niz tradicija i za razliku od drugih jevanđelja, samo ono po Jovanu nedvosmisleno prepoznaje Isusa kao otelotvorenog Boga.

Ta tvrdnja nalazi se u prvim rečima ovog jevanđelja. “U početku beše Logos.” Reč logos često se prevodi kao reč, ali ovde to ne znači. Logos je u grčkoj filozofiji tehnički izraz i znači “razum” ili “logika”, mada ni te definicije ne opisuju istinski smisao te reči. Za Grke je Logos bila sveprožimajuća racionalna sila kosmosa. Drugim rečima, Logos je božanski razum – um iza postanka. Logos je ono na šta su Ksenofan, Pitagora i Platon mislili kada su govorili o “jednom bogu” kao o jedinstvenom ujedinjujućem načelu koje rukovodi čitavim postankom.

Uvek sam se pitao zašto naše Miroslavljevo jevanđelje počinje sa Jevanđeljem po Jovanu, dok je u novijim izdanjima Novog zaveta ono na poslednjem četvrtom mestu? To sam primetio kod Vukovog i Daničićevog izdanja Svetog pisma iz 70-tih godina XIX veka.