Za list “Beogradska sirotinja” nikada nisam čuo i nikada ga nisam video, sve do pre nekoliko dana. Posetivši jednog starog i iskusnog beogradskog kolekcionara, dok smo uz kafu čavrljali o knjigama, iz jedne kožne kutije izvuče par brojeva ovog 119 godina starog časopisa. – Jesi li video nekada ovo, upita me. – Nikada, odgovorih. Mogu li da fotografišem, upitah. – Naravno, ti možeš, odgovori ovaj stari knjiški vuk. Šta da vam kažem, obradovao sam se kao malo dete. I kako ovaj događaj ne bi pao u zaborav, a sa njim i retka “Beogradska sirotinja”, reših da napišem o tome kratak tekst i prenesem ovo preko vek staro ali, čini mi…