Nekada je u Beogradu bilo poznato da su svi hlebari iz Kičeva. I u Beogradu i u unutrašnjosti Srbije mnoge kafedžije i mehandžije bili su Maćedonci. Debarci su bili poznati u Srbiji kao zidari, dok su ljudi iz Kruševa bili poznati kao preduzimači. Nekada su naširoko bile poznate i Rekalije, maćedonski stanovnici Reke. U delu Mite Dimitrijevića “Današnja Bugarska i njene pretensije“, objavljenom ratne 1915. godine u Nišu, nailazimo na sledeće podatke: Filip Hristić, poznati dugogodišnji ministar srpski, iz sofijske je okoline. Milan Piroćanac, poznati srpski državnik, iz pirotskog je okruga. Nikola P. Pašić, dugogodišnji predsednik srpske vlade i šef radikalne stranke poreklom je iz Tetova. Dr. Laza Paču, ministar…
Nemanjići i njihovi darovi crkvi Svetog Nikole u Bariju
Verovatno je dobar deo vas koji se interesujete za srednjevekovnu srpsku istoriju već upoznat sa vezama Nemanjićke Srbije i Italijanskog (Apeninskog) poluostrva. Poznato je da su Nemanjići bili ktitori i van granica tadašnje Srbije i da je nekoliko vladara iz dinastije Nemanjića bogato darivalo crkvu Svetog Nikole u Bariju. Ona je za njih bila značajna jer su u ovoj crkvi od 1087. godine počivale mošti Svetog Nikole. Prve veze sa ovom bazilikom vezuju se za rodonačelnika dinastije Stefana Nemanju. Crkva Svetog Nikole u Bariju posebna je i po tome što se u njoj služi liturgija oba obreda, katoličkom i pravoslavnom. Pre par dana gledao sam neobjavljene snimke, napravljene povodom finala…
Srbija i Crna Gora: političko-nacionalna rasprava od Mićuna Pavićevića
Knjiga “Srbija i Crna Gora”, o kojoj je ovde reč i koju smo nakon decenije ponovo nabavili, štampana je u Kanadi tokom Prvog svetskog rata, godine 1917. Smatrajući da se radi o još jednoj u Mićunovom nizu, naviknuti na njegov stil, ostali smo iznenađeni oštrim rečima koje su sevale sa svake stranice, prvenstveno protiv kuće Petrovića i samog Njegoša, za kog kaže da je bio loš političar, dok knjaza Danila opisuje kao prijekog, neobuzdanog i bez temeljnog obrazovanja. Iako je u jednom delu prilično nahvalio vojvodu Mirka, na kraju...
Đačka knjižica iz 1936. i šta u njoj piše
Najveće svetinje su mi Bog, Kralj i Otadžbina. Najveću ljubav i poštovanje odajem roditeljima i učiteljima. Svoj zavet najuspešnije ispunjavam kad se molim Bogu i radim za dobro Kralja i Otadžbine, za jedinstvo jugoslovesnkog naroda i jednaku ljubav prema svima Jugoslovenima bez razlike vere i plemena. Biću pobožan, dobar, plemenit i pažljiv prema svakom; Biću pošten, istinit, iskren i veran u društvu i školi; Biću vredan, savestan, poslušan i izdržljiv u svakom poslu; Kad budem takav zaslužiću punu ljubav i priznanje svojih roditelja i učitelja, što će mi biti najbolja nagrada. Pročitao sam zavet i obećavam svečano...