Muzika

Šta je DSD i zašto slušati muziku u DSD High Res Audio formatu

Kako je to Sony na svom sajtu objasnio “HighResAudio predstavlja savršen izbor za audiofile, ljubitelje muzike i digitalne audio sisteme, kao i za sve situacije u kojima je važan čist kvalitet zvuka.” Iako se za HighRes smatra svaki format sa rezolucijom 24-bit/96kHz ili većom, ja lično DSD format doživljavam superiornim u odnosu na ostale digitalne nosače zvuka, čak i u odnosu na CD (Redbook CD) koji koristi rezol. od 16-bit/44.1kHz. Nakon DSD iskustva, druge digitalne formate ne slušam, ako baš ne moram.

Šta je to DSD?

DSD Records (DSD) je zaštitni znak koji koriste Sony i Philips za sistem digitalne reprodukcije zvučnih signala za Super Audio CD (SACD). DSD koristi tehnologiju za skladištenje audio signala na digitalnim medijima koji se koriste za SACD pri brzini od 2.8224 MHz za tzv. DSD64 ili više, DSD128, DSD256 ili DSD512. Laički rečeno to je 64 puta više od 44.1 koliko koristi CD. Ne bih ulazio u dalje tehničke detalje, jer nisam siguran da sam sposoban razumljivo da ih objasnim. Određenim tehničkim detaljima ću posvetiti pažnju, ali o njima malo niže.

Utisci

Pa, kada prvi put čujete DSD utisak je neočekivano očaravajući. Kao da slušate CD na steroidima, tj. sve što volite kod CD formata ovde je mnogo izraženije i za razliku od CD-a, DSD poseduje određeni stepen “topline” analognog zvuka. Kako? Najjednostavnije objašnjenje je određeni stepen izobličenja zvuka koji postoji kod DSD-a. Pri 2.8224 ili više MHz stvara se distorzija, tj. malo, vrlo neprimetno izobličenje koje zvuku daje određenu prirodnost, blisku analognom zvuku. DSD momentalno izaziva zavisnost i nakon par albuma više nećete moći, najozbiljnije, da slušate mp3, flac, alac i slično. DSD je capo di tutti capi digitalne muzike. Da li je i njena budućnost, to je već pitanje, jer zahteva specifičnu opremu, koja nije jeftina. Tu dolazimo do tehničkih detalja.

Šta je potrebno

Šta je potrebno za slušanje DSD formata. Da počnemo od toga šta je potrebno za reprodukciju. Najjednostavnije rešenje je Foobar2000 plejer dostupan kako za Windows, tako i za iOS. Foobar uz dodatni DSD ili SACD plug-in reprodukuje DSD64. Uz ASIO plug-in može da reprodukuje i DSD128 i DSD256, ali uz još mnogo dodatnih podešavanja. Moj DAC podržava DSD64 tako da sam svu muziku downsamplevao sa DSD128 na DSD64. Računar, po meni, treba da ima minimun i3 procesor i bar 8gm ram memoarije. Međutim, ništa nećete dobiti ako DSD reprodukujete putem obične zvučne karte na računaru. Potreban vam je DAC uređaj ili pojačalo koje u sebi ima ugrađen kvalitetan DAC i USB ulaz (onaj četvrtasti kao na štampačima), koji podržava DSD. Osim ako nemate neko ultra-vrhunsko pojačalo, uvek je bolji izbor eksterni DAC. DAC ili Digitalno-analogni konvertor je interni ili eksterni uređaj koji digitalni signal iz, u ovom slučaju računara, pretvara u analogni zvuk, tj. da kvalitet zvuka približi analognom zvuku. DAC se nalazi u svakom CD plejeru, zvučnoj kartici itd. Izbor DAC-a, u slučaju DSD-a govorimo o eksternom DAC-u, je već stvar ličnog ukusa, jer se zvuk razlikuje od proizvođača. Ja sam se nakon početnog eksperimenta sa dva jeftinija uređaja odlučio za Fostex hp-a8c, koji pored izvrsnog zvuka, na zadnjem panelu ima dovoljno ulaza za sve moje uređaje, tako da igri nema kraja. Ne podržavaju svi DAC uređaji sve DSD formate. Navedeni Fostex podržava DSD64 (.dsf i .dff). Prednost mu je takođe reprodukcija putem SD kartice, čime se zaobilazi USB kabl konekcija računar-dac. Listu sa informacijama koji uređaj podržava DSD i pod kojim uslovima, možete pročitati klikom ovde. S obzirom da je lista stara, verovatno su cene, u trenutku kada ovo čitate, dosta niže i sigurno se u međuvremenu pojavilo dosta novih modela. Kao i kod audio sistema druge vrste, bitno je i koje pojačalo i zvučnike koristite, kao i kablove koji povezuju sve te uređaje, da bi muzika u DSD-u zasijala punim sjajem.

Izbor muzike na torent sajtovima nije loš, uglavnom dominira jazz, blues i klasična muzika. Postoje i komercijalni sajtovi gde možete kupiti muziku u tzv. Native DSD formatu, tj. muziku originalno snimljenu u DSD, za razliku od dosta primera gde je .wav format upsample-van u DSD. Skuplje je od CD-a ali je užitak neuporediv.

Programi za usample/downsample DSD fajlova su obično skupi. Ja sam uspeo da pronađem jedan besplatan koji bez greške vrši konverziju. Radi se o programu pod imenom TASCAM Hi-Res Editor. DSD fajlovi mogu biti spakovani i kao ISO fajl. Da bi raspakovali ISO ne vredi ni winrar, ni 7zip, kao ni virtuelni CD. Potreban vam je program pod imenom ISO2DSD, firme Sonore. I ovaj program je besplatan.

Ovaj tekst napisah uz kafu za nepunih 20 minuta. Želeo sam da podelim sa drugima moja prva DSD iskustva. Možda nekome i pomognem da se odluči za, ili odustane od DSD formata.